Radili ste brojne ustupke, no na kraju ugostiteljima niste htjeli popustiti. Zašto?
Ustupaka je bilo jako malo. Ustupak, kako ga Vi zovete, ugostiteljima, značio bi supstantivnu promjenu porezne reforme na tako nešto, kao i na neke brojne druge ustupke.
Niste im bili spremni dati milijardu kuna?
Ne samo milijardu kuna, nego to mijenja u načelu i principe porezne reforme koju smo si zacrtali i pri ovome smo ostali.
Vi i svi vaše kolege i premijer govorite: ''Svi će imati veće plaće''. No, činjenica je da plaće iznad 10.000 kuna ima 80, 90.000 radnika u ovoj zemlji. Oni će profitirati, najveći dio radnika je na plaći ispod 4.000 kuna, 5.000 kuna. To su 54 kune povećanja. To je mizerija.
Milijun i pol ljudi, hrvatskih poreznih obveznika nakon ove porezne reforme neće više biti u škarama poreza na dohodak. Recimo, čovjek sa 8.000 neto kuna plaće će zabilježiti povećanje plaće u maksimalnom iznosu, sa recimo dvoje djece, iz jednostavnog razloga jer toliko u ovom trenutku plaća poreza. Njega ne možemo osloboditi više od tih 200 ili 300 kuna ili 50 kuna.
Ali najbolje će proći ovi koji imaju najveće plaće.
Zato što oni plaćaju najviše poreza. Ja još jedanput ponavljam, porez na dohodak i zakon o porezu na dohodak ne definira tko ima koliku plaću, nego koliko se od njegove plaće usteže poreza i prireza.
Idemo nešto oko proračuna. Niste predvidjeli novac, šest postotno povećanje za plaće sa sporazumom iz 2009. Vi osporavate taj sporazum, zašto?
To je tema koja je vrlo kompleksna i teško da se može sažeti u jedan kratki intervju. Ali razgovori sa sindikalnim čelnicima i predstavnicima sindikata državnih i javnih se nastavljaju. U smjernicama ekonomske i fiskalne politike određene mogućnosti za porast plaća smo predvidjeli, ali sam sporazum i njegovu tematiku koja je vrlo kompleksna, pa ću se suzdržati još od komentara.
Potrošit ćete sljedeće godine četiri milijarde kuna više nego ove godine, što je još uvijek manje nego što traže sindikati, a da ne govorim ako legnu tužbe, to će biti jako puno novca?
Pustimo sada, mi radimo u potpunosti na tome da do tužbi ne dođe, bez obzira na individualne primjere i slično, nekakva iskustva iz prošlosti, smatramo da…
Već smo imali te primjere 2000.
Naravno da jesmo.
I Vi ne strahujete od tužbi?
Ne. Ja sam jako dobro pokazao i ove godine kad smo imali situaciju s regresom, zašto sam predložio Vladi da isplatimo regres - upravo zato što nisam htio da imamo tužbe, jer su tužbe.
Ako im ne isplatiti ovaj novac nećete imati?
Pričekajmo s tim. Ima i ekonomskih i pravnih aspekata koje treba sagledati.
Jeste li spremni spremni dati barem malo, barem 2 posto?
Mislim da smjernice onome koje dobro iščitava i čita, ukazuje na određene namjere Vlade, ali za sve detalje i sve ono što ćemo u konačnici…
Što ćemo svake godine po dva posto?
To ćemo vidjeti.
Je li to otvorena opcija?
Između ostalog, da.
A što je s braniteljima, porast će im mirovine, a kad se napravi ovaj jedinstveni zakon za branitelje koliko će to financijski koštati državu?
Novi zakon o braniteljima, integralni, jedna od stvari koji smo, između ostalog i po programu predvidjeli, povećanje proračuna za branitelje, nešto što smatramo da je izvedivo i održivo u ovom kontekstu. Hrvatski branitelji su tako nešto zavrijedili ove godine je proračun bio zamrznut i sve u skladu s općim..
Koliki je to iznos?
Mi govorimo o povećanju proračuna oko 150 milijuna kuna.
Ali kad se napravi jedinstveni zakon o braniteljima?
Onda ćemo tek pričati. Ministar Medved sa svojim timom tek treba prezentirati sve detalje Vladi, onda ćemo o tome vidjeti.
Mađari odlučuju, ako odluče - evo vama Ina, imate li vi novaca i želje kupiti Inu?
To je jako kompleksna tema i pitanje koje je u ovom trenutku teško sažeti s jednim odgovorom da ili ne.
Imate li vi novaca za to?
Svi dobro znamo koliko imamo, odnosno nemamo novaca. Ina je strateška kompanija. U Ini je potrebno donijeti velike i teške odluke u konačnici. Ali sigurno na korist svih nas skupa.
Bi li to bila pametna investicija da kupimo sve dionice od Mola i imamo Inu pod kontrolom?
U takvim okolnostima, jako puno se vrti oko toga kako i na koji način netko evaluira kompaniju, koja je to cijena i u konačnici, koji su to ekonomski benefiti. Nije jednostavno samo pitanje. Sigurno je da je strateški interes i nacionalni interes Ina kao takva.
Koliko to sad vrijedi na tržištu? Mađarski dio?
Vrijedi, naravno da vrijedi dosta.
Koliko je to?
Ima nekoliko alternativnih metoda evaluacije, ne bih ulazio u detalje toga kolika je ta jedna brojka.
Kad ćete donijeti odluku o Ini o mogućoj kupovini Ine?
Kad budemo spremni na to. To nije odluka koja se donosi preko noći.
To je ova godina?
Teško bih rekao da do kraja ove godine, ali o Ini smo otvorili raspravu i vidjeli da smo prva Vlada koja je, između ostalog, pozvala i Upravu i Nadzorni odbor Ine na razgovore i konzultacije i sigurno je da o Ini skrbimo kao strateškoj i nacionalno važnoj kompaniji.
Nisam primijetio nikakvih privatizacija ove godine?
Ne, zato što u smjernicama se to ni ne vidi. U proračunu će se vidjeti, rekao bih minimalno milijardu i pol milijuna kuna.
Vaši poreznici su sad tu po adventskim sajmovima diljem Hrvatske. Što će naći? Što očekujete da će vaši poreznici naći?
Rade svoj posao, kao i svatko drugi u drugim okolnostima. Mogu reći da se porezna uprava i moji kolege iz porezne uprave dokazali i pokazali u relativno kratkom roku stvarno isproducirati ovaj zakonodavni dio, a i drugi dio porezne uprave, to su nadzornici, inspektori, moraju raditi svoj posao. To nije samo preduvjet porezne reforme nego i bilo koje drugo. Jednostavno, porezni zakoni su tu, a mi smo ti da ih provodimo.
A mi da vam plaćamo poreze.
To je dužnost svakog hrvatskog građanina, to piše u Ustavu.
Možda moramo platiti porez i umrijeti samo u Hrvatskoj?
Tako kažu i u drugim zemljama, ali i u Hrvatskoj isto.