2002. Sandra Čop ozlijedila se na radu kada je istovarivala robu za dućan. Vukla je viličar s robom i nezgodno se udarila u zglob lijeve noge. Ništa nije ukazivalo na to da udarac nije tako banalan kako se u početku mislilo.
'Zdrobila sam glavnu arteriju i unijela si ugrušak. Nije bilo više kisika i kolanja krvi te mi je tkivo počelo odumirati', priča Sandra za magazin Provjereno.
Za nju počinje agonija koja traje punih 6 godina. Bakterije stafilokok i pseudomonas polako su nagrizale njezinu nogu.
I danas je na jakim antibioticima. Dok ih pije, rana zacjeljuje. No kako se radi o vrlo jakim lijekovima, ne smije ih piti dulje vrijeme. Čim ih prestane uzimati, rana se ponovno počinje otvarati! Liječila se, kaže, u svim bolnicama grada Zagreba, mjesece provela u Osijeku u barokomori. Upravo tamo, usred terapija, dočekala ju je vijest sada već bivšeg poslodavca – otkaz!
Ugovor na određeno vrijeme je istekao, a poslodavac prema zakonu ne mora takav ugovor produžiti. Sandra ne samo da je ostala bez zdravlja, već i bez posla.
Ni jednom, u ovih šest godina, kaže, nitko joj se nije obratio i ponudio pomoć. Odlučila je stoga angažirati odvjetnicu. Podigla je tužbu za naknadu štete zbog ozljede na radu!
Odvjetnica tvrdi da je slučaj pravno gledano vrlo jednostavan I da Sandra može očekivati pobjedu na sudu. Dosta je elemenata koji im idu u korist!
U Sandrinoj bivšoj tvrtki promijenilo se rukovodstvo. O njezinom slučaju, nova postava gotovo da i nema pojma. Odvjetnik koji u njihovo ime vodi taj predmet, također ne želi komentirati tužbu. Pune tri godine vodi se spor oko utvrđivanja odgovornosti tvrtke za Sandrinu ozljedu. Prema zakonu, poslodavac nije odgovoran samo u sljedećim slučajevima.
Sandra je jedna od tisuće hrvatskih radnika koji stradaju na radnom mjestu. Samo prošle godine takvih je slučajeva bilo gotovo 19 tisuća. Smrtno stradalih bilo je 59. Koliko je njih završilo na sudu, ne postoji evidencija. Sandrini računi se gomilaju, zdravstveno stanje pogoršava, a presuda se čeka.
'Pravim se da živim, a ustvari ne živim. Ja sam biljka. Jedina snaga su mi moja djeca', govori u nevjerici Sandra.
S nešto više od tisuću kuna mirovine i suprugovim mizernim primanjima, plaća troškove liječenja koji su se ovih godina popele na 200 tisuća kuna.
'Nijedan novac meni ne može nadoknadit godine mog života. Jedino mi mogu pomoći tako da si izliječim nogu. Sad kada sam u najboljim godinama, kad svi žive i stvaraju, ja sam stala! I nema života više za mene!' dodaje Sandra.
Ipak još ima nade. No liječenje vacuum terapijom koje joj preporučuju liječnici, preskupo je. No to je jedino što želi. Vratiti svoje zdravlje i ponovno, bez bolova, stati na svoju nogu. Time će ostvariti san svoje djece, prošetati s njima - prije nego odrastu!