U HHO-u smatraju da atmosfera uzrokovana nedavnim neredima na maksimirskom stadionu nije pogodna za izmjene Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima i donošenje radikalnih mjera koje najavljuje vlada kako bi stala na put divljaštvu. Smatraju kako je najveća greška što nadležne državne i športske ustanove i klubovi nisu provodili ni sadašnji zakon. Traže da predstavnici nevladinih udruga i navijača i ubuduće sudjeluju u mogućim izmjenama zakona.
>> 'Kad je Boban maznuo pandura, stadion je eksplodirao'
Osvrnuvši se na maksimirske nerede, u HHO-u kažu kako je neprijeporno da je policija bila isprovocirana divljačkim ponašanjem dijela navijača, ali da je i sama postupila neprihvatljivo bacajući stolice na navijače, maltretirajući slučajne prolaznike i povremeno pretjerano koristeći se silom.
Korijene najnovijeg izgreda, smatraju u HHO-u, treba tražiti i u specifičnim odnosima nogometnih klubova Dinama i Hajduka koji danas 'nose pečat političkog i društvenog rascijepa hrvatskog Sjevera i Juga'. Tome, kažu, pridonosi i urbani rasizam što ga potiču mediji, uvredljivo dijeleći Hrvatsku i njezine građane na 'dalmatince, hercegovce, dinarce i sjevernjake', na razvijene i nerazvijene, gospodu i 'vlaje', primitivce i uljuđene.
'Što očekivati od navijača Dinama na čijem čelu se nalazi agresivni Mamić'
U HHO-u se pitaju i što očekivati od navijača Dinama na čijem se čelu nalazi, kako kažu, agresivni Zdravko Mamić, 'osoba poznata po širenju primitivizma i mržnje, po prijetnjama i fizičkom obračunavanju s neistomišljenicima'.
'Hrvatski navijači 20 su godina odgajani tako da je Zvonimir Boban, zbog događanja na utakmici Dinamo-Crvena Zvezda 1990. u Zagrebu i njegovo ponašanje, uzdignut na razinu uzora i kulta. No u demokratskoj i slobodnoj državi takvi primjeri ne smiju biti uzor', ističe se u priopćenju HHO-a.
'Zastrašujuće je da pojedinci i skupine 'odgajani' na primjeru 'Boban' ne shvaćaju da smo u međuvremenu ostvarili vlastitu demokratsku državu u kojoj policija treba štititi građane i institucije od nasilja', navode u HHO-u i pitaju se što se može očekivati od novih naraštaja koji se medijima, kućnim i širim društvenim odgojem svakodnevno odgajaju u atmosferi nasilja.
U HHO-u zaključuju da se samo promjenama zakona ne može promijeniti društveno ozračje, pa ni u športu te da sama represija bez snažne prevencije i suradnje različitih dijelova vlasti i civilnog društva neće dati bitnijih pozitivnih pomaka. (Hina)