Jelena je tjedan dana bila u braku kada ju je suprug prvi put pretukao. Činio je to punih 9 godina. 'Batine su bile šakama, raznim predmetima, kablovima, lancima, bilo je svega, stvarno svega, čupanje noktiju, drobljenje noktiju i tako. Uvijek je našao neku sitnicu, povod za batine mu je bilo svašta. Recimo pločice, koje se sjaje zato što su glancane i očišćene. On kaže: gle, pločice ti se sjaje zato sto su masne! I, to je razlog za batine', objašnjava Jelena.
Prvi put ga je napustila nakon 3 godine, ali mu se brzo i vratila. U 16 godina rada sestra Suzana naslušala se teških i tužnih sudbina. Ravnateljica je Caritasova Doma za zlostavljene žene i djecu, doma u koji je od teških ruku svojih supruga pobjeglo gotovo 350 žena iz cijele Hrvatske. 'Pokušala sam radi djeteta, pa on mene ipak voli, jednostavno žao mi ga je bilo da bude sam, eto, to su najčešći odgovori', kaže Suzana za Provjereno.
'To su razdoblja koja ženi pružaju neku lažnu nadu da će se stanje u obitelji promijeniti, da će se nasilnik promijeniti, da će sve biti dobro', dodaje psihologinja Laura Pavičić koja radi u istom domu. Žene, kaže Laura, s brutalno nasilnim muževima ostaju iz više razloga – zbog prijetnji djeci i njezinoj obitelji. Ali i zbog straha od novog početka. Većinom je riječ o mnogo težim razlozima, situacijama kada je žrtva zapravo ovisna o zlostavljaču, uglavnom zbog svoje teške prošlosti.
Životinjski tretman koje žene dobiju od nasilnika s kojima dijele krevet začarani je krug. Nasilnik mora udarati, žena želi trpjeti, nekad ode, ali se i vrati. Važno je znati da se čarolija može poništiti i da žena može i mora otići.