Tisuće radnika je 1. svibnja 1886. godine izašlo na ulice američkog grada Chicaga da bi prosvjedovali protiv groznih radnih uvjeta, a okupili su se pod sloganom: "Osam sati za rad, osam sati za odmor, osam sati za što god želimo".
Naime, u 19. stoljeću i odrasli i djeca su za niske nadnice radili 12, nekada i 18 sati. To je mnoge dovelo do ruba pa su štrajkovima počeli zahtijevali dostojnije uvjete rada, a radnički su pokreti najveći zamah doživjeli u SAD-u.
Tri dana nakon početka prosvjeda u Chicagu na trgu Haymarket izbio je sukob. Svjedoci su kasnije ispričali da je oko 1000 ljudi slušalo govore i pjevalo u trenutku kada je policija odlučila raspršiti gomilu. Odjednom je eksplodirala bomba, nakon čega je nastao kaos i ispaljeni su pucnjevi. Ubijeno je 11 osoba, uključujući sedmorica policajaca, a stotine ljudi je ozlijeđeno.
Vlasti su ubrzo uhitile 31 sumnjivca, a osmorica muškaraca s "imenima koja zvuče strano", kako su jedne novine opisale, optuženi su za organizirano ubojstvo.
Međutim, nikakvi dokazi ih nisu povezivali s bombom, a neki od osumnjičenika nisu uopće bili na skupu. Ipak, četvorica su osuđena na smrtnu kaznu, peti je počinio samoubojstvo u zatvoru, a onda je guverner Illinoisa Richard Ogelsby, koji je sumnjao da je ijedan od optuženika kriv, preostaloj trojici smanjio kaznu na doživotni zatvor.
Američka federacija rada, koja je okupljala sindikate SAD-a, je na Međunarodnom kongresu rada koji je 1889. održan u Parizu predložila da se 1. svibnja zbog događaja u Chicagu proglasi Međunarodnim praznikom rada. Počeo se obilježavati iste godine, a u Hrvatskoj se prvi put slavio iduće godine u zagrebačkom Maksimiru.
Praznik rada danas se obilježava diljem svijeta, ali ne svugdje na isti datum. Na primjer, u Irskoj se slavi prvog ponedjeljka u svibnju, a u SAD-u prvog ponedjeljak u rujnu. Obično se jede grah kao simbol pravog radničkog jela, koje zbog svoje energetske vrijednosti radnike priprema za dugotrajan i naporan posao.