Nerijetko na kućne adrese dođu opomene za neplaćene račune otprije nekoliko godina. Potvrdu o plaćanju je teško pronaći čak i onim građanima koji vrijedno spremaju svu dokumentaciju, a prva reakcija je tada često - platiti račun kako bi se smanjili kasniji eventualni troškovi sudskih troškova ili ovrhe.
Zato je bitno znati da na računima za režije postoje rokovi zastare te da ih nije potrebno platiti nakon što nastupi zastara.
Zakon o obveznim odnosima
Zakon o obveznim odnosima definira da, kad je riječ o računima za režije, poput računa za struju, toplinsku energiju, vodu, usluge dimnjačara, čistoću, televizijsku pristojbu, poštanske usluge, račune za internet, telefon, oni zastarijevaju godinu dana nakon što prođe rok dospijeća u kojem je račun trebao biti plaćen.
Dakle – račun za, primjerice, struju kojemu je rok naplate (datum dospijeća) bio 25. studenoga 2020. godine zastarijeva 26. studenoga 2021. godine i s tim datumom potrošač više nije dužan platiti sporni račun.
Rokovi zastare
Nešto duži rok zastare, tri godine, računa se kod obaveza koje ne ovise o mjesečnoj potrošnji, poput komunalne naknade. Zastara nakon tri godine primjenjuje se i za pričuvu, dopunsko zdravstveno osiguranje, najamninu, naknadu štete, kao i sve obveze vezane za osiguranje, osim životnog, za koje zastarijevaju nakon pet godina.
Za porezne obveze zastara nastupa nakon šest godina, a najduži je rok zastare deset godina, za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela.
Kada nastupa zastara?
Ovdje treba biti na oprezu jer zastara ne nastupa automatski, već se potrošač treba pozvati na nju pisanim putem tvrtki koja je izdala račun, odnosno treba uputiti prigovor u kojem stoji da će se u slučaju pokretanja postupka prisilne naplate pred javnim bilježnikom ili sudom pozvati na svoje zakonsko pravo o zastari.
Prigovor na opomenu za račun u zastari treba napisati odmah po primitku opomene, a najkasnije 15 dana i poslati poštom, preporučeno s povratnicom.
Ako je potraživanje već utuženo, a bilo je u zastari, potrošač se na sudu treba pozvati na zastaru. Naime, sud po službenoj dužnosti ne vodi računa o zastari i ako se potrošač ne pozove na zastaru, presudit će kao da je nema, a potrošač će morati platiti sporni račun.
Prava potrošača
Nerijetko se dogodi da tvrtka koja je pružila uslugu potrošaču šalje račune za koje je nastupila zastara, a može doći i do pokretanja ovrhe kako bi se račun naplatio.
Potrošač na rješenje o ovrsi može uložiti prigovor, i to - osobno ga dostaviti javnom bilježniku, koji će ga proslijediti na sud ili može poslati prigovor preporučeno poštom kako bi mu ostao dokaz da je reagirao u roku od osam dana. Ako su račun u zastari i prigovor utemeljeni, sud će obustaviti postupak prisilne naplate.
Ovo je potrebno znati i pravovremeno reagirati jer u suprotnom slučaju – sud donosi odluku kao da zastare nema. Kad rješenje o ovrsi postane pravomoćno, rok zastare na naplatu tražbine je deset godina, unutar kojih se može pokrenuti ovrha.
U slučaju da je potrošač već platio račun koji je u zastari, nema pravo na povrat sredstava.
Apsolutan rok zastare
Zakon o obveznim odnosima definira i apsolutan rok zastare, prema kojemu sva potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za 10 godina.
S druge strane, potrebno je znati da tužba koju je neka tvrtka pokrenula na sudu za naplatu potraživanja od potrošača prekida rok zastare.
Zastara se prekida i ako potrošač pismeno ili u snimljenom telefonskom razgovoru s tvrtkom davateljem usluge unutar godinu dana od dospijeća računa prizna dug i, primjerice, dogovori otplatu iznosa koji duguje.
Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne pridodaje se roku za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem potrošača teče iznova od dana priznanja, a ako je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe tvrtke davatelja usluge, zastara počinje teći od dana kad je sudski spor završen.