Suprotno mišljenje od vijeća kojim je predsjedao sudac Ivan Turudić, osim obrane, imalo je i tužiteljstvo koje je u ovom slučaju bilo u dvostrukoj ulozi. Osim Njemačke koja zahtjeva Perkovićevo izručenje, tužiteljica Dunja Pavliček zastupala je i hrvatsko državno odvjetništvo koje smatra da je zastara za Đurekovićevo ubojstvo nastupila još 1998. Osim toga, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo još je 1997. odbacilo kaznenu prijavu koju je protiv Perkovića kao organizatora ubojstava hrvatskih emigranata, među ostalim i Đurekovića, podnijela tadašnja Sigurnosno informativna služba Ministarstva obrane.
Obje strane u postupku svoje su tvrdnje o zastari potkrijepili mišljenjima relevantnih pravnih stručnjaka zagrebačkog sveučilišta - tužiteljstvo mišljenjem predstojnika katedre za kazneno pravo Davora Derenčinovića, a Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo mišljenjem profesorice s iste katedre Zlate Đurđević.
Osim zastare, Nobilo je tvrdio da Perković u Njemačkoj neće imati pošteno suđenje, jer je temelj za izdavanje tjeralice bila presuda doživotnog zatvora Krunoslavu Pratesu zbog pomaganja u Đurekovićevu ubojstvu. Cijela je presuda, smatra, utemeljena tek na lažnom iskazu bivšeg 'udbaša' Vinka Sindičića, čije je svjedočenje organizirano da bi se spasila optužnica.
Perković je, pak, uz ranije navedeno tvrdio da ne pristaje na izručenje jer nije počinio zločin, ali i zato što bi kao pripadnik tajne službe prije i nakon 1990. bio podvrgnut znatno širem ispitivanju od onog vezanog uz Đurekovićevo ubojstvo.
Argumente o zastari Županijski je sud odbacio tvrdnjom da se kod zahtjeva za izručenjem ne ispituje tzv. dvostruka kažnjivost za 32 kaznena djela navedena u katalogu EUN-a, zbog čega nije niti ulazilo u utvrđivanje nastupa zastare.
"Slijedom navedenog vijeće je prigovore zastare i državnog odvjetništva i tražene osobe ocijenilo neosnovanima", navodi se u rješenju Županijskog suda, objavljenom na službenim internetskim stranicama.
Vijeće je zaključilo da se "europski uhidbeni nalog, kao instrument međunarodne pravne suradnje, temelji na načelu međusobnog priznanja i visoke razine povjerenja između država članica, što u sebi sadržava pravnu obvezu i moralnu odgovornost nacionalnih sudova izvršenja naloga da odobre predaju tražene osobe, osim u slučaju postojanja malobrojnih i striktno propisanih razloga za odbijanje predaje".
Turudićevo vijeće zauzelo je stav da bi, čak i kada bi preispitivali zastaru, ona nastupila 50 godina nakon Đurekovićeva ubojstva, odnosno tek 2033. U opširnoj odluci na 14 stranica naveli su pravni slijed od zakona bivše države u kojoj je za ubojstvo bila propisana i smrtna kazna do važećih propisa, među kojima je i hrvatski Ustav iz 1990. koji je smrtnu kaznu zamijenio dugotrajnim zatvorom.
Sud je, među ostalim, neosnovanim ocijenio i Perkovićev strah da u Njemačkoj neće imati pošteno suđenje, ističući da ta zemlja kao razvijena članica EU poštuje temeljna prava i slobode. Njemačka je, podsjećaju, svrstana na četvrto mjesto po pravnoj djelotvornosti, dok je Hrvatska je u toj kategoriji tek na 88. mjestu. "To nedvojbeno ukazuje na važnost njemačkog modela u ostvarivanju sustava vladavine prava ne samo na europskoj nego i na svjetskoj razini", navodi se u obrazloženju. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook