'Zemlje članice, čija je valuta euro, mogu uspostaviti stabilizacijski mehanizam koji će biti aktiviran ako se to pokaže nužnim za stabilnost euro zone u cjelini. Odobravanje financijske pomoći u okviru toga mehanizma bit će podvrgnuto strogim uvjetima', glase rečenice koje će se dodati Lisabonskom ugovoru.
Njemačka je inzistirala da se u tekst ubaci da se pomoć odobrava samo ako je to nužno za stabilnost euro zone.
Nakon dužničke krize u Grčkoj, Europska unija je stvorila privremenu sigurnosnu mrežu koja se sastoji od Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (EFSM), koji omogućuje Europskoj komisiji da se na tržištu zaduži do 60 milijarda eura koje onda može proslijediti zemljama u krizi, te Fondom za europsku financijsku stabilnost (ESFS), koji se sastoji od jamstava država članica eurozone u visini od 440 milijarda eura. Tim iznosima treba dodati sudjelovanje Međunarodnoga monetarnog fonda s 250 milijarda eura, što je ukupno 750 milijarda eura.
>> Lisabonski ugovor stupio na snagu
>> Promjene Lisabonskog ugovora za rješavanje kriza u eurozoni
Sada se promjenom Lisabonskog ugovora stvorila pravna podloga za uspostavu trajnog mehanizma. Čelnici trebaju na summitu dogovoriti obrise toga mehanizma i zadužiti ministre financija da do summita u ožujku pripreme i razrade sve pojedinosti.
Najjvažnija i najdalekosežnija odredba novog mehanizma sastojat će se od toga da će privatni vjerovnici snositi dio tereta ako je neka zemlja prisiljena restrukturirati svoje dugove, što je eufemizam za bankrot. Na tome je najviše ustrajala Njemačka, tvrdeći da ne mogu samo porezni obveznici snositi posljedice, dok privatni vjerovnici, koji dobro zarađuju posuđivanjem novca državama, ne snose gotovo nikakav rizik.
Nakon što je usuglašen tekst promjene Ugovora, sada se moraju obaviti konzultacije s Europskim parlamentom, Komisijom i Europskom središnjom bankom, čije mišljenje u ovom slučaju nije obvezujuće s obzirom da se promjena ugovora radi po pojednostavljenom postupku. Sve se to treba dovršiti do summita u ožujku, kada će odluka i formalno biti konačna, a nakon toga promjena se mora ratificirati u svim zemljama članicama, što treba biti dovršeno do kraja 2012. godine. (HIna)