Ovo je treći postupak koji se protiv optuženika Mamule vodi za ovo kazneno djelo, budući da je Vrhovni sud, u prethodna dva navrata, ukidao presude Županijskog suda, u kojima je Mamula bio dio skupine okrivljenika za ovo kazneno djelo, koji su u ranijem postupku oslobođeni optužbe te vraćao predmet na ponovno odlučivanje.
Zastrašivao i zlostavljao civilno stanovništvo
Optužnica ga je teretila da je 1991. godine, u Belom Manastiru, Batini i Kneževim Vinogradima, kao sudionik oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavno-pravnog poretka RH, sudjelovao u zastrašivanju, te fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnih stanovnika Baranje nesrpske nacionalnosti.
Optužen je da je početkom rujna 1991. godine, u podrumu policijske postaje Beli Manastir, izveo više osoba iz ćelije, odveo ih u posebnu prostoriju i tamo tukao civila Pavu Zemljaka te pucao pored njega iz puške, a teretilo ga se i za fizičko i psihičko zlostavljanje nezakonito uhićenog katoličkog svećenika Antuna Kneževića, u rujnu 1991. godine u Batini.
Svjedoci prepoznali Mamulu
Obrazlažući presudu predsjednik Sudskog vijeća sudac Zvonko Vekić kazao je kako je dokaznim postupkom, posebice iskazima svjedoka, koji su prepoznali Mamulu i potvrdili da je zlostavljao zatvorenike, među kojima i Pavu Zemljaka, potvrđeno počinjenje kaznenog djela iz optužnice, odnosno da se ne radi o okolnostima na koje bi se mogao primjeniti Zakon o općem oprostu.
Sud je, primjenom instituta ublažavanja kazne, okrivljeniku izrekao kaznu ispod zakonskog minimuma, uzimajući kao olakotne okolnosti činjenice da ranije nije bio osuđivan, kao da i nakon prvog izricanja presude 2002. nije počinio novo kazneno djelo. Okrivljeniku Mamuli u izrečenu je kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, od listopada 2000. do svibnja 2003. godine.