Teta muško, kako ga od milja nazivaju mališani iz kaštelanskog vrtića Čarobni pianino, nakon vojne službe iz Slavonije preselio se u Dalmaciju iz ljubavi prema radu s djecom. Iako se djeci u početku bilo teško priviknuti na mušku tetu, među njima se brzo rodila povezanost, a Petar Novak je postao njihov superjunak."Gledali su malo čudno jer nisu navikli, jer nisu vidjeli... nisam ni ja vidio da ima muških teta, pa su me pitali jesam ja teta muško. Kad me zovu, često se malo zeznu pa kažu – ej mama, ej tata, ej teta“, priznao je Petar.
Iznenađeni nisu bili samo mališani, već i njihovi roditelji, pa se Petar s osmjehom prisjeća anegdote prilikom prvog susreta s roditeljima. "Par njih me pitalo – di ide tvoj mali, kao, koji je tvoj mali od ovih tu? – pa sam rekao – nije ni jedan, ja čuvam te male jel', odgajam“, otkrio je Petar koji čvrsto vjeruje da je bolje odgojiti sretnu nego uspješnu djecu.
Petar ustaje u 5:15 kako bi od 6 sati dočekivao prvu djecu, no četiri godine vojne službe navikle su ga na strogi režim, pa mu to ne pada teško. Služio je u Požegi, Zemuniku i Benkovcu, a slavonske ravnice odlučio je zamijeniti obalom. Godinu je dana proveo volontirajući s djecom s teškoćama u razvoju, a potom upisao osječki Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti. Sada ovaj tetovirani bivši vojnik predstavlja oduševljenje, kako djeci i roditeljima, tako i svima koji čuju za njegovu priču. "Svaki dan kad dođemo, neko dijete mu je po ramenima, dvoje troje leže na njemu.... treba ta promjena u vrtiću!“, rekla je majka jednog djeteta.
Dok je u Francuskoj nedavno tetovirani učitelj podigao veliku prašinu jer ga se učenici boje, istovremeno je u Hrvatskoj ovaj avangardni odgojitelj donio pravo osvježenje. "Znate što, nije bitan izgled. Bitno je kako će djeci pokazat' i kako će ih lijepo odgojit“, poručila je jedna majka. Da djeca obožavaju Petra dokazuje njihova povezanost koja mami osmjehe na lica, a i sam Petar priznaje: "Ispunjava me rad s njima, osjećam se sretno, vidim da su i oni sretni kada su sa mnom i onda jedni druge nadopunjujemo“.
Petar u tjednu tridesetak sati provede s djecom, a vikendima često pomaže na dječjim rođendanima. No posao odgojitelja doživljava kao poziv koji ne bi mijenjao nikada i zaključuje: "Djeca su iskrena i nevina i oni su odraz čiste neiskvarene ljubavi“.