Naše kamere pratile su životnu dramu inženjera strojarstva. Nekada sretan inženjer Termofriza, danas nezaposlen. Na tržnici splitskog Sućidra nabavlja namirnice za sebe, sestru invalida i 94 - godišnjeg oca.
'Živim od mirovine i sestrine invalidnine. Odrekao sam se svega, o gorivu i autu više ne mislim', rekao je Ozren. Ovog 56-godišnjeg inženjera strojarstva zatekli smo nedavno pred splitskom bolnicom na natječaju za zapošljavanje za montera bolničkog centralnog grijanja.
Pozvano je 30 kandidata. Stalan posao svi očajnički žele, i svi su jednako sumnjičavi. Nažalost, s Ozrenom smo pogledali i njegovu odbijenicu. 'Niste zadovoljili uvjete natječaja', kratko i jasno glasilo je objašnjenje. Nisu uvažili ni što je već montirao grijanje u toj bolnici.
'Što će ovdje biti rob'
Ozrenu se raspao i brak.Sin i kći studiraju u Zadru.Ogorčen situacijom u Hrvatskoj želi im sreću negdje drugdje. 'Ja kažem malome završi fakultet i odi u inozemstvo, što će ovdje bit rob', kaže Ozren.
Ponosan je na svoje sinjske korijene ističe da su mu i djed i otac bili alkari. No, pun je jada zbog stanja u Hrvatskoj . Dok gleda nemoćnog oca od čije mirovine živi, kaže svojoj djeci ne želi svoju sudbinu.