Do 14. lipnja možete tužiti banke vezano za kredite u švicarskim francima. Do sada je podignuto oko 40.000 tužbi, a nakon ovog roka tužbe kojima korisnici kredita ugovorenih u "švicarcima" od banaka traže obeštećenje više se neće moći podizati jer nastupa zastara potraživanja.
Vrijeme opasno curi, a iz Udruge Franak neprestano upozoravaju kako Vrhovni sud ni sedam godina od provedene konverzije i gotovo pet godina nakon pravomoćne kolektivne presude - još uvijek nije donio odluku imaju li potrošači koji su izvršili konverziju kredita u švicarskim francima pravo na obeštećenje.
Odvjetnik Udruge Franak Igor Metelko uvjeren je kako odluka Vrhovnog suda "sigurno neće biti objavljena niti danas, niti sutra, nego najvjerojatnije tek na jesen".
"Odluku će pokušati donijeti u sjednici tzv.proširenog vijeća od 13 sudaca, što omogućuju nove izmjene zakona o parničnom postupku. No, da bi predmet došao pred takvo prošireno vijeće, potrebno je da se radi o presudi koja je po jednom od pojedinačnih sudskih sporova postala pravomoćna nakon 19.7.2022, a takav revizijski predmet se vjerojatno još nije pojavio na stolu Vrhovnog suda, te zato ne očekujemo da to bude prije jeseni", rekao nam je.
Ustavni sud je potvrdio valjanost konverzije, a Vrhovni sud treba samo odlučiti imaju li građani pravo na obeštećenje. No, Vrhovni sud odluku još nije donio. Unatoč tome, u posljednjih šest mjeseci podignuto je 6000 tužbi, što govori o broju potrošača koji su unatoč neizvjesnosti i riziku odlučili krenuti u pravnu bitku protiv banaka.
Iz Hrvatske udruge banaka poručili su da je bivšim korisnicima kredita u francima šteta nadoknađena sporazumom o konverziji. Kredite je konvertiralo 55.000 građana, no rjetki su zadovoljni.
"Konverzija nije omogućila puni povrat"
Na pitanje jesu li potrošači obeštećeni samom konverzijom, odgovara kako konverziju ne treba poistovjećivati sa obeštećenjem.
"Konverzija se kao zakonska intervencija uopće nije bavila obeštećenjem, odnosno povratom preplaćenih tečajnih I kamatnih razlika, te pripadajućih zateznih kamata, nego se bavila izjednačavanjem ugovornog položaja korisnika kredita u CHF sa korisnicima kredita u Eurima.
Također, potrošači se pristankom na konverziju nisu ničega odrekli, a najmanje svojih potrošačkih prava, što uključuje I pravo na obeštećenje / restituciju. Takvo odricanje bilo je zabranjeno samim Zakonom o konverziji, čl. 19.e, toč.9. koji propisuje da je bankama zabranjeno potrošačima uvjetovati potpisivanje konverzije bilo kakvim odricanjem, odnosno derogirati njihova prava, a to uključuje I pravo na restituciju odnosno obeštećenje.
Osim toga, konverziju treba promatrati kao sistemsku situaciju gdje je ništetnost valutne klauzule - dakle, glavnog predmeta konverzije, bila suđena pravomoćno tek 3 godine nakon što je konverzija provedena.
Jasno, učinak ništetnosti neke odredbe jest retroaktivan, uzima se kao da takva odredba nikada nije postojala, što za sobom povlači I povrat svih nepripadno stečenih koristi koje je generirala takva odredba.
Prevedeno na slučaj konverzije, putem financijskog vještačenja mora se sravniti ono što je potrošač platio do konverzije, dok je još bio u valuti CHF, sa onim što je trebao platiti kada se uzme u obzir ništetnost valutne klauzule I promjenjive kamatne stope, te onim što je u konverziji “dobio”.
U tom kontekstu, vještačenja jasno pokazuju da konverzija nije omogućila punu restituciju, odnosno povrat svega što su ništetne odredbe o valuti I kamati generirale, a kako na to ukazuje Sud Europske unije kada interpretira zakonske intervencije u državama članicama, posebice u predmetu C-118/17", napominje Metelko.
Tko ima pravo na tužbu i nakon roka 14. lipnja?
Ipak 14. lipanj nije rok koji će presjeći sve, već samo potraživanja koja su temeljena na kolektivnoj presudi.
"Drugim riječima, taj rok se odnosi isključivo na kredite sa valutnom klauzulom vezanom na švicarac (CHF), dok se ne odnosi na Euro I kunske kredite koji u sebi također sadrže ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi (svi koji su ugovoreni do 2013.), niti se odnosi na razna leasing društva koja su ugovorala leasinge I kredite sa valutnom klauzulom u CHF, I promjenjivom kamatnom stopom.
Za njih ne ne vrijedi rok 14.6. I oni se mogu utužiti bilo kada, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda od 30.1.2020. gdje je zaključeno da zastarni rok u slučaju zahtjeva za restituciju / obeštećenje, počinje teći tek onog trenutka kada se u svakom pojedinom ugovornom odnosu, putem pravomoćne sudske odluke utvrdi ništetnost bilo ugovora u cijelosti, bilo pojedine ugovorne odredbe", ističe odvjetnik Udruge Franak.
Slučaj Franak je počeo prije 11 godina, a Metelko kaže da je borba bila duga i iscrpljujuća, ponajviše za same potrošače koji, kaže, predugo čekaju kapitalizaciju svojih prava.
"Najzaslužniji za to da ovaj slučaj nije otišao “pod tepih” kao brojni drugi slučajevi, jesu Udruga Franak I njihovi aktivisti, bez čijeg aktivizma I izdizanja cijele priče na razinu kolektivnog spora, danas ne bi uopće razgovarali o slučaju Franak. Dakako, gospodin Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda RH, centralna je figura u samom kolektivnom sporu, bez čije presude potrošači ne bi imali podlogu za svoje pojedinačne tužbe.
Borba će još trajati, vjerojatno ćemo još godinama raspetljavati sitnija pravna I financijska pitanja u pojedinačnim sporovima, no trenutno je najvažnije riješiti pitanje konverzije, odnosno je li ista zapreka za obeštećenje potrošača ili nije.
Vjerujem u pozitivan ishod za potrošače, iako su podjele na Vrhovnom sudu oštre", ističe.
"Muk Vrhovnog suda"
Priča sa švicarcima, vuče se godinama i sve je, kaže Metelko išlo presporo.
"Najprije su se naši sudovi, počev od Visokog trgovačkog suda RH, preko Vrhovnog pa do Ustavnog suda I natrag, loptali sa presudom suca Dobronića 6 godina, dok ju nisu pravomoćno potvrdili u svim njezinim bitnim točkama.
Potom su se nadali da će Sud Europske unije umjesto njih riješiti pitanje konverzije, što se nije dogodilo. I od onda traje muk na Vrhovnom sudu iz kojeg do danas nije iscurilo niti jedno stajalište vezano za konverziju, što svjedoči o tome kakve podjele tamo stanuju, i koliko je to veliko i bitno pitanje, i za građane potrošače, i za cjelokupni pravosudni sustav koji je trenutno u paralizi jer svi čekaju da Vrhovni sud odradi svoju zadaću ujednačavanja sudske prakse", kaže.
Da su svi koji su mogli tužili banke, cifra bi bila od oko 3 milijarde eura obeštećenja. No, realnost je da će tužiti nešto preko polovice potrošača, pa taj iznos ugrubo treba prepoloviti, kaže nam odvjetnik Udruge.
Mnogi ipak nisu tužili. Na pitanje tko je za to ponajviše "zaslužan", Metelko odgovara: "Najviše Vrhovni sud koji je odavno trebao donijeti odluku, no iz gore navedenih razloga nije. Sigurno da dio odgovornosti snose I ostali akteri u izvršnoj vlasti I nadzornim tijelima, no oni se već poslovnično ne bi htjeli previše miješati", rekao nam je zaključno Metelko.