Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude zagrebačkog Općinskog suda iz studenoga 2005. DORH je podnio, jer smatra da su tijekom sudskog postupka bitno povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku, no Vrhovni je sud odlučio da je zahtjev neosnovan i da nije bilo povrede zakona. Odluka je donesena još u rujnu prošle godine, no stranke su je dobile tek ovih dana. Matvejević je osuđen na temelju Pešordine privatne tužbe zbog teksta iz studenoga 2001. pod naslovom 'Naši talibani' u kojem ga je svrstao među širitelje ratne mržnje. Državno odvjetništvo smatralo je da u tom slučaju nije bilo riječi o kaznenom djelu te da je bilo razloga za isključenje protupravnosti. U Kaznenom zakonu, naime, postoji odredba koja kaže da nema kaznenog djela uvrede i klevete, osim ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponašanju koje je imalo cilj samo škoditi nečijoj časti ili ugledu.
DORH je zauzeo stajalište da Matvejević spornim člankom nije imao cilj samo i isključivo naškoditi Pešordinoj časti ili ugledu te da zato i nema kaznenog djela, no Vrhovni je sud zaključio da se zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenih činjenica. To se, naime, moglo učiniti samo redovitim pravnim lijekom, to jest žalbom na prvostupanjsku presudu. Zahtjev za zaštitu zakonitosti izvanredni je pravni lijek koji državni odvjetnik može podnijeti protiv pravomoćnih sudskih odluka ako je povrijeđen zakon i ako su prekršena temeljna ljudska prava i sloboda zajamčeni Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud koji pritom samo ispituje povrede zakona na koje upućuje državni odvjetnik.
Presuda Matvejeviću postala je pravomoćna u prosincu 2005. jer se nije htio žaliti na prvostupanjsku presudu Općinskoga suda iako je tom žalbom predmet mogao pasti u apsolutnu zastaru. Presudu su tada osudili Hrvatsko novinarsko društvo, Reporteri bez granica, Makedonski PEN te kao član Društva hrvatskih književnika i hrvatskoga PEN-a tadašnji premijer Ivo Sanader. (Hina)