Završilo je e-savjetovanje o Prijedlogu zakona o zdravstvenoj zaštiti, u kojem se glavne promjene odnose na primarnu zdravstvenu zaštitu, gdje se umjesto koncesija uvodi sustav privatnih ordinacija. Kakvo je stajalište SDP-a o tome i je li to privatizacija primarne zaštite, kako neki tvrde?
Zakon se praktički bavi samo primarnom zaštitom, a gotovo ništa ne mijenja u ostalim dijelovima sustava, pogotovo u bolničkom sustavu koji predstavlja stvarni problem jer grca u dugovima i otežano funkcionira. Mislim da bolnički sustav treba biti prioritet jer kad riješimo njega riješit ćemo i pitanje primarne zaštite, koju treba jačati kako bi osigurali njezinu dostupnost u cijeloj zemlji. U Hrvatskoj je 70 posto ordinacija u primarnoj zaštiti privatizirano već prije 20 godina, prvo kroz zakup a kasnije putem koncesija. Po nekim podacima, od 35 posto liječnika koji su sada zaposlenici domova zdravlja, samo njih 10 posto želi privatnu ordinaciju. Neki prijedlozi u zakonu prepisani su i od bivšeg SDP-ova ministra zdravstva Siniše Varge, koji je tada predlagao izmjene zakona sa željom da urediti sustav primarne zaštite, a optužen je za pokušaj privatizacije zdravstva. Prema predloženom modelu liječnici neće biti zainteresirani za ordinacije u ruralnim krajevima i manjim sredinama, gdje nema puno ljudi i gdje su automatski manje zarade od glavarina koje dobivaju po pacijentu. Svi će nastojati ići prema velikim mjestima.
Pri domovima zdravlja ostali bi samo patronaža i sanitetski prijevoz, liječnici bi umjesto koncesija plaćali najam ali bi ordinaciju mogli otvoriti bilo gdje ako zadovoljavaju uvjete koje će postaviti Ministarstvo zdravstva. Što će ostati od domova zdravlja?
Domovi zdravlja kakve sada znamo za nekoliko će godina nestati jer kad im liječnici odu u privatnike izgubit će većinu prihoda, a ostat će neodrživi fiksni rashodi za zgrade, administraciju itd. Domovima zdravlja trebalo bi dati novu ulogu jer snažan javnozdravstveni sustav uključuje prevenciju, rano otkrivanje bolesti, brži protok pacijenata, a time i specijalističke službe koje su nekada bile pri domovima zdravlja. Ubrzo ćemo imati situaciju koja se već dogodila sa stomatološkim ordinacijama. Prije 20-30 godina u domovima zdravlja se popravljalo zube, brinulo o zdravlju zubi u školske djece itd., a danas nećete naći pet pacijenata u hodniku, iako ljudi i dalje imaju problema s karijesom. Oni su usmjereni privatnicima, a bojim se da će se to dogoditi i ostalima u primarnoj zaštiti. U zakonu je načelno predviđena mogućnost specijalističkih ambulanti ali koji bi specijalist išao raditi u dom zdravlja kad mu je isplativije imati svoju polikliniku ili raditi u bolnici za veću plaću.
Što bi trebalo učiniti, kakav Zakon o zdravstvenoj zaštiti nam treba?
U zakon koji brine o cjelokupnoj zdravstvenoj zaštiti treba uklopiti nešto što se zove medicina, vidjeti kakvi su nam u ovom trenutku ishodi liječenja i kako ih možemo popraviti, pa prema tome urediti sustav. Problem hrvatskog zdravstva je prvenstveno u bolničkom sustavu, tamo treba stvarati mjesta visokog protoka pacijenata i ostvarivati bolje ishode liječenja. Za početak je važno podvući crtu - koliko ljudi u hitnoj službi dolazi u bolnicu unutar "zlatnog sata" i je li to jednako na cijelom području Hrvatske, kakva su nam preživljenja od kardiovaskulanih i malignih bolesti, preživljenja dojenčadi i sl. To su parametri koji pokazuju zdravstveno stanje u Hrvatskoj. U ovom trenutku po uspješnosti liječenja malignih bolesti smo na europskom dnu, a imamo lijekove, kvalitetne stručnjake i bolnice, međutim, ta mreža ne funkcionira. Hrvatska je posljednja u Europi po liječenju raka debelog crijeva, u prevenciju su uloženi silni novci, a odaziv na preglede vrlo je mali. Naš je problem u dostupnosti usluge - razgovaramo iz pozicije centra Zagreba, Splita ili Rijeke, ali čovjeku s Mosora ili iz Baranje koji treba oralnog kirurga to predstavlja veliki problem. Hrvatska više nije jednako dostupna zemlja za liječenje na cijelom svom teritoriju, pogotovo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a po ovom prijedlogu bit će još manje.
Je li ovaj zakon trebalo donositi u paketu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i što mislite o odredbi po kojoj će se zdravstveni radnici u bolnicama nagrađivati za natprosječne rezultate rada kroz dodatak na plaću, o čemu će Vlada donijeti posebnu uredbu?
Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne donosi se paralelno s drugim zdravstvenim zakonima, primjerice sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa priča oko financiranja sustava može krenuti u tko zna kojem smjeru i ispasti potpuno drugačija, i po sustav i po hrvatske građane. Cilj je SDP-a očuvanje socijalnog javnog zdravstva i HZZO-a kao nacionalnog zdravstvenog osiguravatelja. U vrijeme SDP-ove Vlade pokazali smo da zdravstveni sustav može funkcionirati s 23-24 milijarde kuna godišnje i biti samoodrživ i učinkovit. Kad je riječ o nagrađivanju, to je odlična stvar i mi podržavamo nagrađivanje najboljih, ali u prijedlogu zakona to je potpuno nerazrađeno i ovisi o odlukama Vlade. Mislim da je velika šansa da se to uopće ne dogodi u praksi. Nagrađivanje se ne može dogoditi preko noći, treba vidjeti po kojim kriterijima, a i sindikati bi tu sigurno imali što reći jer će se pobuniti zašto se nagrađuju samo zaposlenici u zdravstvu.
SDP u zadnje vrijeme rijetko u javnosti govori o problemima vezanim uz zdravstvo, pa i onda kada na tome može politički poentirati. Zašto?
Ne bih rekao da je tako. Imamo Savjet koji je okupio zaista najbolje ljude koji se bave zdravstvom i mislim da rade dobar posao. Imamo jako dobar program kojeg ćemo predstaviti kada bude trebalo. Zašto bi trebalo reagirati na svaku izjavu ministra? Idemo svojim putem i siguran sam da će ljudi prepoznati ono što im budemo predstavili kada za to dođe vrijeme. (Tamara Marinković/Hina)