Prošla su dva mjeseca od povratka Anđele Bubalo iz Tanzanije, ali sjećanja na boravak u afričkoj zemlji nisu nimalo izblijedila. Vjerojatno ni neće.
Umjesto da topli osmi mjesec iskoristi za odmor od učenja i polaganja ispita, ova studentica šeste godine stomatologije u Zagrebu pakirala je kovčege, a 13. kolovoza bila je u državi koja je dom za oko 50 milijuna ljudi.
Naime, Anđela je bila dio volonterskog projekta 'Pamoja' u kojem je sudjelovalo ukupno 30 studenata i doktora stomatologije, 15 europskih i 15 tanzanijskih.
'Svi volonteri Europljani prošli su kroz postupak prijave (CV, motivacijska pisma, pisma preporuke, Skype intervju) i na kraju je između 300 prijavljeno odabrano nas 15. Na put smo krenuli iz različitih europskih gradova (od Stockholma, Londona do Istanbula), da bi se našli u najvećem tanzanijskom gradu Dar-es-Salamu s istim ciljem', priča Anđela. A cilj je bio educirati što veći broj djece o važnosti održavanja oralnog zdravlja, pravilnoj oralnoj higijeni i pružiti im potrebnu stomatološku skrb u obliku popravaka i vađenja zubi te zaštite zdravih zubi.
Hrvati u zemlji bogatoj dijamantima, s 37 % zaraženih HIV-om, u kojoj konobar 3 od 10 puta donosi krivu narudžbu
Na jedan način su, kaže Anđela, i uspjeli. Pregledali su 2000 djece koju su osim toga educirali, opskrbili četkicama i pastama za kućnu i školsku uporabu te im pružili potrebne stomatološke zahvate. No, posla je još puno. Zbog toga će se program pokrenut ove godine održavati najmanje idućih pet.
Stomatološke ordinacije zamijenile školske učionice
Prvi tjedan boravka u Tanzaniji, koji je trajao do 5. rujna, Anđela i kolege proveli su radeći s djecom u nekoliko osnovnih škola u Dar-es- Salaamu. Nakon toga uslijedila je selidba u manja mjesta u unutrašnjosti zemlje. A tamo su stomatološke ordinacije i kliničke dvorane njihovih fakulteta zamijenili školskim učionicama.
'Radili smo bez svega na što je jedan stomatolog navikao i na način koji se teško može usporediti sa stomatologijom u Europi. Djecu smo pregledavali na školskim klupama, ležali su nam u krilu, bez sisaljki ili osvjetljenja uobičajenog za stomatološke ordinacije, a instrumente smo sterilizirali u ekspres loncima', prisjeća se Anđela i naglašava da je sve to bilo izvedivo jer su radili s materijalima koji mogu podnijeti takve uvjete rada i koji su prvotno proizvedeni za zemlje trećeg svijeta. Prikupili su ih kao donacije od tvrtki koje se bave prodajom stomatološkog materijala.
'Radili smo, u prosjeku, osam sati dnevno. Većini djece bio je ovo prvi kontakt sa stomatologom, kao i nekim od učitelja koje smo pregledali. Tanzanija je zemlja u kojoj na jednog stomatologa dolazi 8000 pacijenata, a u cijeloj regiji istočne Afrike postoji samo jedan stomatološki fakultet koji godišnje upisuje 30 studenata, a sama Tanzanija ima 50 milijuna stanovnika. Njihovi profesori istaknuli su da je nekim stanovnicima potrebno 2 dana putovanja da bi došli do najbliže stomatološke ordinacije. Stoga sam u razgovoru s njima i njihovim studentima prvi puta osjetila i shvatila da naš rad u njihovoj zemlji nešto znači i da smo ovim programom doista nečemu pridonijeli', priča Anđela.
Tri hrvatska studenta o BITNOM PUTOVANJU: 'Tamo je situacija višestruko gora nego kod nas i nitko se ne žali'
U nekim školama ostajali su i po pet dana, dovoljno dugih za sklapanje prijateljstava s djecom. Pauze su nerijetko bile ispunjene pjesmom i plesom, pa ne čudi da rastanak s takvim pacijentima nikome nije lako padao.
'Na kraju uz sve te uvjete, i sve što smo mi njima mogli pružiti, postojalo je više onoga što su oni pružili nama i iz čega mi možemo samo učiti. To su istinska sreća i veselje koji dolaze iz nematerijalnih stvari. Pored toga, sve ostalo pada u drugi plan, a u glavi i srcu ostaje toplina dječjih osmijeha i zagrljaja', iskrena je ova 23-godišnjakinja.
Ovo iskustvo je, kaže, za nju kao studenta stomatologije bilo još jedna iskra zbog koje je na samom početku putovanja zaljubljena u struku.
'Iskustvo je to i koje me u ovom ludilu od zarade, novca i sveprisutnog biznisa u stomatologiji podsjetilo zašto je stomatologija liječnička struka i koji su njezini temelji', kaže. Ne čudi onda činjenica da s Tanzanijom ne želi završiti svoja putovanja. Sličnim projektima želi se priključiti u Indiji, ali i provjeriti kako je 'Pamoja' napredovala u Tanzaniji.
Zemlja prepuna ljepota, ali i problema
A zemlja je to o kojoj ima jednako toga za ispričati koliko i o samom projektu. Bilo da se radi o njenim ljepotama, ili problemima s kojima se svakodnevno moraju nositi.
Jedno od mnogih prirodnih bogatstava je najviši vrh Afrike Kilimanjaro, a tu je i otok Zanzibar. Među ostalim, Anđela je dobila priliku sudjelovati u safariju, ali i kušati desetke novih vrsta voća začina.
'U Tanzaniji živi preko 120 plemena od kojih je svakako najprepoznatljivije pleme Maasai. Radi se o pripadnicima plemena koji su uz poštivanje tradicionalnih običaja potpuno integrirali u moderni život. Stoga nije bila rijetkost vidjeti pripadnike plemena bosonoge, u karakterističnoj plemenskoj odjeći, s nakitom, a istovremeno s Ipadom u rukama', priča.
No, uz sva prirodna bogatstva broj siromašnih je velik, a razlike između siromašnih i bogatih vrlo su izražene.
'A možda i najbolje oslikane strukturom samog Dar es Salaama – to je grad koji na razglednici izgleda kao i bilo koji drugi europski, s brojnim neboderima, hotelima i poslovnim centrima, ali dolaskom na ulice slika grada se potpuno mijenja – doslovno vidite život na ulici tisuća ili milijuna ljudi, spavanje ispred malih trgovinica u kojima se prodaje sve što možete zamisliti, što zapravo i je stvarnost većine stanovništva. Svi pokušavaju preživjeti preprodajući nešto, od nesparenih cipela do starih dijelova automobila', objašnjava Anđela.
'Kad sam se rodio htjeli su me otrovati...'
Za vrijeme boravka u Tanzaniji, tamošnji kolege istaknuli su im i problem nedostupnosti obrazovanja.
'Već srednjoškolsko obrazovanje se plaća, a o fakultetskom da i ne pričamo', priča Anđela.
Još jedan problem koji muči zemlju je HIV. Prema nekim podacima čak jedna trećina stanovništva je zaražena.
'A u razdoblju dok smo mi tamo boravili zemlju je zahvatila i epidemija kolere. Glad je problem kao i u većini afričkih zemalja', dodaje Anđela i navodi potresan primjer.
'Svako dijete koje smo pregledali ispunjavalo je upitnik o životnim navikama. U njemu smo prvotno planirali postaviti pitanje o broju obroka u danu međutim njihovi profesori su nam predložili da ga ipak ne postavimo jer su pretpostavljali da će veliki broj djece odgovoriti da im je jedini obrok onaj koji su dobili u školi', priča.
Tu su i nestanci struje koji su svakodnevnica - i po nekoliko puta u danu.
'Unatoč tome pristup internetu nam je bio omogućen dovoljno da bismo ostali u kontaktu sa svojim obiteljima, ponekad je to bila samo poruka,a ponekad smo uspjeli realizirati i malo duže razgovore', prisjetila se.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook