Prvostupanjskom presudom, naime, odbijena je tužba protiv Republike Hrvatske za nematerijalnu i materijalnu štetu pričinjenu roditeljima ubojstvom njihove kćeri.
Sutkinja sisačkog Općinskog suda Natalija Stojanović u
prvostupanjskoj presudi navela je "da tužitelji nisu dokazali da je njihova kći stradala zbog terorističkog čina ili javnih prosvjeda".
Roditelji Jovo i Vjera Solar su tražili naknadu nematerijalne i
materijalne štete u iznosu od po 220 tisuća kuna.
- Nisam mogla ići na sud, jer sam znala kakva će biti presuda, rekla je Vjera Solar, dodajući da nije mogla "još jednom proživjeti sve to".
- Sudski postupak je potvrdio ono što sam cijelo vrijeme tvrdila, da je Ljubica ubijena namjerno, bez suda. Ubojica, koji ju je ubio iz snajpera, preko optike morao vidjeti u koga puca i koga je ubio. Strašno sam ogorčena što još nije pronađen, niti uhićen ubojica mojeg djeteta, iako i policija, i odvjetništvo, imaju podatke o tome tko bi to mogao biti, ustvrdila je Solar, koja se nedavno rastala od supruga, te preselila u stan u Sisak Capragu.
Devetnaestogodišnja Siščanka Ljubica Solar, kozmetičarka iz Siska, ubijena je 17. rujna ratne 1991. oko 23.30 sati u stanu zaručnika, obavještajnog dočasnika Duška Malovića. U vrijeme njenog ubojstva na snazi su bili policijski sat, opća uzbuna i mjere zamračenja zbog topničkih i zračnih napada velikosrpskog agresora. Kriminalistički tehničari Policijske uprave Sisak su dan nakon ubojstva očevidom utvrdili da je ubijena jednim hicem, rasprskavajućim metkom, kroz
prozor stana.
U istom stanu je 9. siječnja 2003. obavljena rekonstrukcija u kojoj je zaključeno da ubojiti metak nije mogao biti ispaljen iz zgrade Policijske postaje Sisak u Tomislavovoj ulici, kao
što je javno izražavala sumnju majka ubijene djevojke.
Policijska uprava je podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog ubojstva Ljubice Solar.