Vizija je to rata na europsko mprostoru Thatcherinog kabineta rata, u kojem tradicionalno glavnu ulogu negativca imaju njima nimalo dragi Rusi, odnosno tadašnji SSSR. 1981. godine, britanski civilni službenici imali su veliku razrađenu vježbu ratne krize, s epilogom nuklearnog sukoba.
Ta vježba, za koju do ove godine gotovo nitko nije niti znao i koja je nosila oznaku tajnosti, imala je jedan cilj - pripremiti državni vrh za 'prelazak u ratno stanje'. Ta je knjiga ostala skrivena u nacionalnom britanskom arhivu sve do ove godine, a velika većina Britanaca nije bila niti svjesna da takvo nešto slično postoji.
Svake dvije godine nova/ista apokalipsa
Svake dvije godine novi civilni službenici odradili bi tu vježbu. Rezultat je bio uvijek isti, a nuklearni sukob neizbježan. Bio bi to test sposobnosti Velike Britanije da se nosi s izbijanjem svjetskog rata. Njihove odluke oblikovale bi i sudbinu Hrvatske, odnosno tada SFRJ, koju bi prema toj vježbi Crvena Armija pregazila.
Svi britanski premijeri, od Atleeja do Thatcher, znali su da bi jednog dana mogli biti suočeni s odlukom odobrenja uporabe nuklearnog oružja. Ali, da je rat izbio 1981. godine, imali bi vrlo malo izbora, osim reći 'da' nuklearnom sukobu.
Kraj u 10-ak dana
U desetak dana mjeseca ožujka, lice Europe, odnosno njezinog istočnog dijela, uvelike bi se promijenilo. Prvo, 11. ožujka 1981. obavještajne službe otkrivaju masovno gomilanje Crvene armije na ruskoj granici s Turskom i Bugarskoj granici s Jugoslavijom. NATO istovremeno koncentrira svoje snage u Zapadnoj Njemačkoj i Skandinaviji.
Nakon toga slijedi niz bombaških napada po Velikoj Britaniji, panika i kaos po gradovima te zemlje. Do 15. ožujka rat bi se činio posve neizbježna opcija, jer 20 divizija Crvene armije upada u Jugoslaviju i guši svaki otpor. napad na Zapad više nije stvar dana, već sati.
Počinju zračni napadi na britanske zračne baze, a 17. ožujka slijedi 'najcrniji dan' britanskog otočja. Britanska zračna obrana je uništena, a civili ginu u silovitim zračnim napadima. kaos i panika su na najvišoj mogućoj razini.
Nema predaje...
Po prvi puta premijerka Thatcher i njezini ključni ministri Willie Whitelaw i Lord Carrington, razmatraju uporabu nuklearnog oružja protiv snaga Varšavskog pakta. 20. ožujka ratni se kabinet sastaje po posljednji put. Crvena armija tad je već ušla 40 kilometara iza NATO-vih snaga u Zapadnoj Njemačkoj.
NATO-ov zapovjednik traži dozvolu za uporabu nuklearnog arsenala i želi lansirati 29 nuklearnih projektila na vojne baze u Istočnoj Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, idućeg dana u 5 sati ujutro.
Svaki pokušaj da se sukob zaustavi bez posezanja za nuklearnim oružjem dotad ne uspijeva, a posljedice predaje neprijatelju za Thatcher su nepodnošljive. Ona izgovara sudbonosno 'da!', nakon čega se istok Europe pretvara u nuklearnu pustoš...
Umjesto zaključka
'Ratna knjiga' dala je stranama i nazive - Blue (NATO i Zapad) te Orange (SSSR i istok Europe) forces. Prema onome što u toj knjizi piše, ili bolje reći ne piše, vjerojatno svi gube i slijedi post-nuklearna apokalipsa.
Sva sreća pa je to ipak samo plod britanske 'bujne' mašte usmjerene prema 'crvenoj' opasnosti. Novija povijest je pokazala da je svjetska moć i sila usmjerena drugim ciljevima, poput terorizma i rušenja diktatora po svijetu.