''Dobro je biti solidan i skroman, takav čovjek dulje živi, bolji je“, rekao nam je Gabrijel Šurina, novi zagrebački stogodišnjak. Gospodin Šurina, porijeklom iz Svetoga Križa, upravo je tako živio i nedavno proslavio 100. rođendan. Kaže, nije to tako strašno, prvih sto brzo prođe, a pravog recepta za njih nema.
U Zagrebu trenutno živi nešto više od 200 stogodišnjaka. U mladosti je naporno radio, osiguravao što bolji život svojoj obitelji, a u dom za starije osobe došao je – uživati. ''Nama vrijeme puno znači. Dosadno nam je ako smo sami. Možeš imati desetero djece, ali ako su oni zaposleni, imaju svoj život ti ne možeš tražiti da se brinu za tebe. Dom je taj koji se brine za starije ljude", rekao je gospodin Šurina inače otac troje djece, djed troje unučadi i pradjed također troje praunučadi.
U Domu za starije osobe Ksaver u Zagrebu ništa mu ne nedostaje. Dane provodi uz druge korisnike doma, svoje prijatelje u šetnjama, partijama šaha i kartanju, a zna se dogoditi i pokoja ljubav.
''Ima puno žena u domu. One pričaju o ljubavi, a muškarci o ratu. U starijim godinama treba više ljubavi nego kad si mlad. Mladima treba osnovne tjelesne zadovoljštine, nama ne treba", objašnjava gospodin Šurina i priznaje da je imao simpatiju, ali ona ipak nije bila za njega.
A upravo današnjim mladima pronalazi neke zamjerke. ''Smeta me što mladi previše vremena troše u lokalima. Prihvaćaju sve loše ideje – pušenje, opijanje, droge, razbijanje. Premalo misle na svoju starost i što će tada biti", pojasnio nam je gospodin Šurina i priznao da ipak posjeduje nešto moderno - mobitel.
Mnogi bi ovom stogodišnjaku pozavidjeli na vitalnosti i spremnosti na šalu, ali kako on kaže samo treba raditi kao da ćeš živjeti sto godina, a živjeti kao da ćeš sutra umrijeti.