U razdoblju obilježenom pandemijom i ratom u Ukrajini, vanjski poremećaji na strani ponude bili su glavni pokretač inflacije hrane u Hrvatskoj i ostatku europodručja, pokazuje analiza Hrvatske narodne banke. No, ono što Hrvatsku izdvaja jest brzina i lakoća s kojom su trgovci te troškove prenosili na potrošače, dok aktualni energetski šok izazvan eskalacijom sukoba na Bliskom istoku otvara rizik novog inflacijskog vala.
Hrvatska uvozi znatan udio hrane, a cjenovni lanac, od proizvodnje do maloprodaje, energetski je intenzivan, što domaće cijene hrane čini osjetljivima na poremećaje na međunarodnim tržištima energije i prehrambenih sirovina.
Kako bi procijenili važnost tih poremećaja, analitičari HNB-a primijenili su detaljne podatke o uvoznim cijenama i količinama za 50 kategorija prehrambenih proizvoda te raščlanili inflaciju na vanjske i domaće čimbenike.
Rezultati pokazuju da su u proteklim godinama, osobito tijekom pandemije i nakon izbijanja rata u Ukrajini, vanjski šokovi na strani ponude bili ključni pokretač rasta cijena hrane. Ipak, u Hrvatskoj su trgovci te povećane troškove brže i snažnije prenosili na krajnje potrošače nego u ostatku europodručja.
U uvjetima snažne domaće potražnje – potaknute rastom plaća, turizmom i pozitivnim potrošačkim raspoloženjem – poduzeća su, bez povećanja marži, ostvarila dvostruko veću dobit u odnosu na pretpandemijsko razdoblje.
Hrana i piće čine gotovo trećinu potrošačke košarice u Hrvatskoj, zbog čega njihovo poskupljenje ima snažan utjecaj na životni standard građana. Budući da se kupuju svakodnevno, upravo iz njihovih cijena potrošači često formiraju percepciju ukupne inflacije.
Analiza pokazuje da su cijene hrane pod istodobnim utjecajem globalnih i lokalnih čimbenika.
Dok su globalni šokovi, poput rasta cijena energije i sirovina, dominirali u 2022., recentni rast cijena u 2024. i 2025. bio je pretežno lokalnog karaktera, uz slabiji rast cijena na razini europodručja.
Razlike su vidljive i među pojedinim proizvodima. Cijene čokolade, kave i jestivog ulja uvelike ovise o globalnim tržištima sirovina, dok su proizvodi poput vina, mesa peradi ili mandarina manje ovisni o uvozu. Ipak, ni samodostatnost ne jamči nižu inflaciju – primjerice, cijene vina u Hrvatskoj rasle su unatoč povoljnim vanjskim kretanjima, ponajviše zbog snažne domaće potražnje.
Dekompozicija inflacije pokazuje da se izvori inflatornih pritisaka mogu podijeliti na vanjske i domaće te na šokove ponude i potražnje.
Kada rastu uvozne cijene, a količine padaju, riječ je o poremećajima na strani ponude. S druge strane, istodobni rast cijena i količina upućuje na snažnu potražnju, često potaknutu rastom dohotka ili turizmom.
U tom je kontekstu važno razlikovati zajedničke šokove koji pogađaju cijelo europodručje od lokalnih specifičnosti.
Monetarna politika usmjerena je na zajedničke šokove potražnje, dok su lokalni poremećaji u nadležnosti fiskalne i drugih politika.
Iako su vanjski šokovi ključni pokretač inflacije, analiza HNB-a ističe da je snaga domaće potražnje presudna za prijenos tih pritisaka na krajnje cijene. U europodručju se inflacija hrane stabilizirala 2024., dok se u Hrvatskoj ponovno ubrzala zbog snažnijeg rasta plaća i gospodarske aktivnosti.
Zanimljiv je i učinak potrošačkog bojkota trgovina početkom 2025., koji je privremeno smanjio inflaciju hrane za oko dva postotna boda, iako je taj učinak bio ublažen istodobnim rastom uvoznih cijena.
U razdoblju od 2019. do 2024. maloprodajni sektor hrane udvostručio je dobit uz stabilne marže, što potvrđuje da su povećani troškovi uspješno prebačeni na potrošače.
Međutim, takav rast dobiti bio je moguć jedino uz snažnu potražnju, što znači da se inflacija ne može tumačiti isključivo kroz cjenovne odluke poduzeća.
Na kraju, HNB upozorava da energetski šok izazvan sukobom na Bliskom istoku stvara nove pritiske na rast cijena i može potaknuti novi inflacijski val. Iako je kratkoročno teško izbjeći šokove na strani ponude, važno je spriječiti njihovo dodatno pojačavanje kroz pretjeranu domaću potražnju.
Procjene ipak sugeriraju da bi domaći inflatorni pritisci ovaj put mogli biti slabiji, s obzirom na ograničen fiskalni prostor i veću osviještenost potrošača. Ipak, u slučaju dugotrajnog sukoba i daljnjeg rasta dohotka, moguće je novo ubrzanje cijena hrane i ostalih komponenti potrošačke košarice.