Posjetili smo ne baš obične jaslice. Tri bebe, stare nekoliko mjeseci, progovorit će unutar zidina požeškog zatvora. Zakon dopušta da ih majke odgajaju do treće godine. No, zatvorenice će morati nakon te tri godine odraditi kaznu do kraja. 'Ako je kazna duža, ako je pet godina, dijete će biti tri godine, a one će morati te dvije godine ostati bez djeteta', pojašnjava upravitelj Kaznionice Požega Slavko Orešković. Dijete će tada ići obitelji ili na posvajanje. 133 zatvorenice nisu u tipičnim ćelijama, više je nalik domskom smještaju, no kao i u drugim hrvatskim zatvorima, prekrcato.
Problem poluotvoreni odjeli
Kilometar dalje drugačija slika. Muška kaznionica, mnogo stroža. Ipak, dok zatvorenice ne bježe, zatvorenici uspiju. U Požegi postoji pet različitih zatvorskih ustanova, u zadnje dvije godine nije bilo bijega iz zatvorenih uvjeta. No, problem za bijeg ne predstavljaju zatvoreni uvjeti već poluotvoreni odjeli, gdje zatvorenici provode neke od svojih aktivnosti, a do slobode ih dijeli samo mala ograda. Tako je u siječnju Željko Rukavina zvani Moljac, diler s više od sto kaznenih djela, preskočio ogradu i nestao. Tri tjedna poslije na isti način pobjegao je i dvostruki ubojica Mario Kompanović. Kompanović na slobodi nije bio ni 24 sata, dok je Moljac u bijegu bio devet mjeseci. Obojica su se sami prijavili policiji.
Iz kaznionice poručuju da je svrha izdržavanja kazne rehabilitacija, što uključuje i kvalitetniji kontakt zatvorenika s vanjskim svijetom. Neki su, čini se, shvatili to kao da se smiju odšetati i ušetati natrag, kako hoće.