Oni su strastveni sakupljači. I to najčudnijih stvari koje uopće možete zamisliti. Dok se drugima njihova strast možda čini smiješnom, njima je njihov hobi svetinja, zapravo opsesija.
'Imam policijske bedževe iz Portugala, vojne značke iz SAD-a,Tajvana, singapurske vojske i policije, Ujedinjenih Naroda, Slovenije, Australije, Italije, Republike Srpske, Hong Konga', nabrojao je Ljubomir Majdančić, kolekcionar policijskih obilježja za Provjereno.
Pitate se zašto bi netko skupljao tako nešto. Ljubo u šali ima odgovor. 'Majka je rodila dva sina, jedan je bio pametan drugi kolekcionar', kaže Ljubo, a onda svjestan veličine svoje kolekcije naglo postaje ozbiljan.
Ljubo je u kategoriji neobičnih kolekcionara uspio skupiti 11 tisuća oznaka i znački iz cijeloga svijeta, a Dubravka Škurla dvije tisuće kinder igračaka. 'Pojeli smo puno kinder jaja', kaže Dubravka koja posjeduje zavidnu kolekciju čije su glavne zvijezde male plastične igračke. Prije 22 godine počela je njezina strast prema, kako kaže na dubrovačkom: čombićima.
'Nisam se nikad uspoređivala s drugim kolekcionarima jer sebe ne smatram ozbiljnim kolekcionarom. Ovo je za mene neozbiljni posao, ovo je moja djetinja strana, bez obzira na godine čovjek u sebe uvijek zadrži i dozu neke neozbiljnosti. Ja sam vesela osoba tako da i ove lutkice iskazuju moju osobnost. Ljudi koji skupljaju marke, novac i to je već ozbiljnije nešto ovo je vrlo ne ozbiljno i ovo je posebno samo za mene', rekla je Dubravka.
Vrijednost samo jedne kolekcije iz '88. godine je 200 eura. A ona ima gotovo dvije tisuće igračaka. Za takav uspjeh bila je potrebna i razgranata mreža prijateljica koje su živjele u inozemstvu. Danas ih kupuje internetom.
Kolekcionari vrlo ozbiljno shvaćaju svoj hobi pa tako i Ljubo. Oznake je počeo skupljati dok je radio u Ujedinjenim narodima. Sada radi kao zaštitar s plaćom od 2.500 kuna, to ga ne sprječava da svaku kunu potroši na oznake.
Kada reći dosta?
Međutim, nisu uvijek osjećaji razlog potrage za nekim predmetom, ima i onih koje isključivo vodi novac. Ozbiljniji kolekcionari na internetu vode unosan posao. 'U Zagrebu poznajem ljude sigurno koje se bave isključivo time, žive od toga i dobro žive od toga', kaže Ljubomir.
Kada reći dosta? Koji broj zadovoljava kolekcionara? Je li količina uopće bitna, kada je to ipak nešto u čemu se pronalaze, što ih opušta i bez čega bi bili izgubljeni.
'Ima li moja kolekcija kraja. Mislim da nema. Djeca će narasti, djeca od prijateljica će narasti doći će i unuci, kinder jaja će vjerojatno uvijek i biti jedino ako ne odustanu i ne bude više serija, a onda će mojoj kolekciji doći kraj', kaže Dubravka.
'Kraja nema. Dok čovjek živi, ne daj bože bolesti što kažu ljudi, pa da se moraju prodavati. Ali ovako dok sam živ, ako bude nasljednika koji će htjeti održati neka održi, a ako ne, otići će muzeju policije i vojske. Podijelit će se nešto prijateljima', kaže Ljubomir.
Obična zabava skupljanja raznih predmeta uglavnom prelazi u naviku, a zatim u strast. Kolekcionari vrlo ozbiljno shvaćaju svoj hobi, a kako i ne bi kad su to njihovi mali životni projekti neprocjenjive vrijednosti.