Petnaestogodišnje Tanja i Ivana izašle su na Badnjak 1992. godine u šljivik.
Njihov 31-godišnji susjed Zvonimir Dumančić s balkona svoje kuće povikao je 'majku vam vašu!' i zapucao. Zašto, ne zna se.
Ranjena Ivana u tom je trenutku rekla 'pogodilo me'. Tanja joj je samo uspjela odgovoriti 'mene je ubilo'. Bile su joj to zadnje riječi.
Dotrčao je očajni otac, podigao tada već mrtvu kćer, ali još uvijek se nadao. Prenio ju je u susjedno dvorište. Priskočio je i Ivanin otac, prevezli su je u bolnicu.
Kraj Gračanske ceste nema više ni kuće ni šljivika, na mjestu zločina izgrađena je zgrada. Tamo prolazi već šesnaesta godina.
Jedino na sudu vrijeme stoji.
Sudac Ranko Marijan svojedobno je izjavio da je ovaj slučaj sramota našeg pravosuđa.
Oslobađajuću presudu čak dvaput je donio sudac Marijan Garac, poznat po tome što je u nekoliko slučajeva sudio za organizirani kriminal (atentat na Vjeku Sliška i ubojstvo zoljom nedužnog Zorana Dominija), iako je preživjela Ivana prepoznala napadača.
Mirjana Hrga razgovarala je s Ljubicom Sjeverac, majkom ubijene Tanje, te s pravnim stručnjacima o ovom slučaju.
Zaključak je jedinstven - slučaj je katastrofalan.
Više u video prilogu.