Iz zgrade 23-godišnjem Daliboru lako je izaći uz pomoć prijatelja, 18-godišnjeg Ivana, ali i Ivanu često zatreba pomoć. Rođen je s invaliditetom, bez palca na obje ruke, teže hoda. Za razliku od Dalibora probleme poput rizola nema, ali zbog invalidnosti trpi njegov društveni život. 'Kad sam sam bilo je čudnih gledanja, zadirkivanja i tako, ali ja to sve gledam, kroz jedno uho uđe, kroz drugo izađe, nema nikakvih konflikata', priča Ivan.
Dječja udruga hrabrost pokušava im zato organizirati kvalitetnije slobodno vrijeme. Putovanje, odlazak u kino ili na koncert, koliko im financije dopuštaju. 'Ono što mi možemo učiniti je da im podignemo razinu samostalnosti, da im pokažemo da mogu više nego što su možda do sada mislili. Svakako je bitno i to što ih možda po prvi put odvajamo od roditelja kada su tjedan dana na putu, za njih je to dobar iskorak, za roditelje također', kaže Tomislav Šebek iz Udruge.
Pomoć uvijek potrebna
Iduće njihovo putovanje je već tradicionalni odlazak na Uskrs u Lourdes. Na put bi i ove godine trebalo dvanaestero djece i mladih s posebnim potrebama. 'Svakako pozivam sve gledatelje koji su zainteresirani za naš rad bilo za volontiranje ili za novčanu pomoć da se jave preko naše web stranice www.duh.hr, poziva Šebek. 'To mi je jako mnogo značilo. Stekao sam mnoštvo novih prijatelja, da i ne pričam da mi je bilo super. Volio bih da što više djece s posebnim potrebama ide jer to će stvarno biti nešto fenomenalno, nešto posebno', kaže Ivan.
Tomislav je naučio živjeti sa svojim invaliditetom, strahuje samo da se nakon srednje škole kao grafički tehničar neće zaposliti - upravo zbog onih, kako kaže, gledanja čudnih.