Zamislite život bez računa, politike i stresa. Ovi ljudi tako žive već nekoliko godina. 'Ja se osjećam kao da nisam pobjegao, ja sam se vratio, tu mi je i mjesto, mislim da su ljudi pobjegli iz prirode u civilizaciju', kaže nam Igor Drandić. 'Jednostavno sam osjetila nekakvu bajkovitu priču. U jednom trenutku sam rekla to je to', slaže se Ljiljana Kencel Drandić. Mala drvena kućica i priroda sve je što im treba za život. 'Koje račune? Struju dobivamo od sunca i od vjetra, imamo solarne kolektore i vjetrenjaču, a vodu dobivamo od kišnice, skupljamo u cisternu, tako da ni to ne plaćamo', opisuje život u divljini Igor.
Prije dvije godine dobili su i susjedu. 'Jednostavno nisam željela da živim onako kako većina ljudi živi koja ode u mirovinu. Moje prijateljice mog godišta uglavnom rade u Italiji', kaže Spomenka Marković. I tako se posvetila uzgoju voća, povrća i orašastih plodova koji su joj osnovna hrana. 'Ja sam imala u Rijeci jedan mali stan od 30-ak kvadrata i to je sve što sam imala i automobil i to sam sve uložila ovdje'. I bolest se povukla, a stresa više nema. 'Meni računi više ne stižu, ja sam internet otkazala, otkazala sam i mobitel koji sam imala na pretplatu', nabraja Spomenka.
A u ovakvom okruženju, o dnevnoj politici nitko ne razmišlja. 'Znam tko je predsjednik, pratim osnove. Ima puno informacija koje nisu bitne za život', smatra Igor. Važno je biti sretan. Ovi ljudi su svoju sreću pronašli i bez civilizacije.