Bi li Hrvoje Vojković vodio Croatia osiguranje da mu zaštitnica nije Đurda Adlešić? Ili Jurica Prskalo Hrvatske autoceste da ga ne štiti Luka Bebić? Bi li Ante Markov sjedio na čelu Janafa da ga tamo nije postavio HSS? Ništa od toga ne bi bilo da nisu došli samo po jednom kriteriju - podobnosti, a ne sposobnosti. 'U brojnim tvrtkama bi napisao zahvalnice unaprijed i rekao bih im: Gospodo, teško je vjerovati da bi se vi promjenili', svjestan je situacije i Josip Friščić koji tvrdi kako je i u koaliciji i tome - odzvonilo. 'To što je netko u stranci ne bi trebao biti problem, ali ne može biti uvjet da na taj način vlada i da na kraju odgovara stranci a ne Vladi za ono što je učinjeno', smatra čelnik HSS-a.
Ne radi se, već se gomilaju dugovi
Vlada kreće u potragu za direktorima koji bi odgovarali svojim planovima, a ne iskaznicama. Neuspjeh znači i odlazak, a ne stranački blagoslov. Friščić ističe kako se ne može više ovako promatrati stanje u HŽ-u, Hrvatskim šumama i HEP-u i još nizu drugih tvrtki. U većini tih poduzeća godinama ne samo da se ne radi ništa, veće se gomilaju se dugovi i zaposleni. 'U državnim tvrtkama moglo bi do 10.000 ljudi izaći iz sustava, ali to ne znači da moraju ići na burzu', kaže Friščić. S druge strane, neki se direktori u javnim poduzećima bogate. Imaju svoje tvrtke, a rade u državnima. 'Ne trebaju se odricati svoje tvrtke, ali moraju izaći iz javnih jer ne može se prijepodne voditi javnu tvrtku, a popodne privatnu i surađivati s javnom', smatra Friščić.
Javno, privatno, stranačko, nacionalno... Mnogi u javnim poduzećima nikada nisu shvatili. A zašto i bi, kada je ključ za funkciju bio jednostavno slušati i ispunjavati zahtjeve politike. A dugovi se gomilaju, porezni obveznici plaćaju...