Ekipa Provjerenog razgovarala je s 41-godišnjim Maksimom na ulicama Milana gdje je spavao po klupama, kolodvorima, u automobilima. Nakon toga napisao je autobiografsku knjigu, odnio je izdavaču i postao književna zvijezda.
Njegova životna avantura počela je željom za ostvaranjem sna. Sna o životu gdje ima zraka.
- Kad sam došao na kolodvor u Zagreb, ne sa nikakvom namjerom ili željom, u mom je mozgu bilo samo to da moram otići negdje. Bilo gdje. Tražio sam prvi vlak, za bilo gdje. Prvi je bio za Vukovar, ali to nisam htio. I onda sam izabrao onaj drugi, za Milano. I to jedini razlog zašto sam išao ovdje, rekao je Maksim Cristan.
Ipak, san o lagodnom životu nije se ostvario. Noći na milanskim ulicama mogu biti jako opasne. Kako kaže, opasnost mu je prijetila od života koji je sam odabrao, pa se držao elitnijih dijelova grada. Svaka mu je noć bila izazov, a spavanje noću opasnost. Prvu godinu života u Milanu, noći je provodio hodajući gradom u iščekivanju jutra, kada bi se malo zagrijao u nekom baru.
Dane je provodio u knjižnici, gdje je dolazio čim bi se otvorila, a ostajao do njezina zatvaranja. Bio je to njegov dnevni boravak, a dodaje kako je na takav način spojio ugodno s korisnim. Izbjegao hladnoću milanskih ulica i učio talijanski jezik, kojeg nije poznavao kada je u Milano došao.
U toj istoj knjižnici tiskao je i svoje prvo djelo.
- Uđeš u bilo koji dućan i kažeš: Dobar dan, ja sam siromašni ulični pisac, ali pun volje i da li bi mi mogli pokloniti par listova A4 papira za štampati moju knjigu. Onda su i oni bili velikodušni, dodaje Maksim Cristan.
Cesta mu je bila jedini dom, ali nikada nije želio prositi. Lutao je ulicama, upoznavao ljude i prodavao knjige. Elitno središte grada bilo je njegovo radno mjesto. Knjige je prodavao po 5 eura, ali kaže da cijena nije bila fiksna. Uvijek je bio spreman za cjenkanje.
Pisao je o životu na ulici i postao pravi ulični pisac i prodavatelj tih svojih djela. Od tih prodanih knjiga je živio.
A kako živi sada i što je naučio pogledajte u video prilogu.