Obrisale su radnice Trimota prašinu sa svojih strojeva sa željom da ponovno sjednu na svoje radnom mjesto. 'Od devetog mjeseca nisam sjedila i fali mi, eto, svima nam fale naši strojevi i svi bi mi htjeli raditi i lijepo nam je vrijeme prolazilo i društvo', priča radnica Marija Sočo. Za praznik rada umjesto izvan tvornice, pohrlile su iz protesta u nju.
'Ma kakav je ovo Prvi maj? Kakav je ovo Prvi maj? Niti radim, niti primam plaću, četvero djece kod kuće, dvadeset godina ovdje. Zašto? Zašto, za ništa', kaže Milena Todorić, još jedna radnica Trimonta. Za imotsku tvornicu nema više puno nade, Vlada je, kao i u slučaju Adriachema, odbacila predloženi plan za restrukturiranje.
'Tako da nam je došlo šturo objašnjenje zbog čega je odbijen, da su veliki dugovi i da treba najmanje 40 posto našeg vlastitog učešća u tome svemu. Vjerojatno država nema novaca i to je najlakši način da se taj plan odbije', kaže direktor Trimonta Živko Dodig. Uložen je prigovor, no od Vlade više ne očekuju pomoć pa se pokušavaju spasiti vlastitim snagama.
'Stupili smo u kontakt sa jednim gospodarstvenikom koji je rekao da će doći idući tjedan, vidjet postrojenje Trimota i Trimot i da li postoji mogućnost da bi unajmio tvrtku', ističe Vinka Šamija, sindikalna povjerenica u Trimotu. Nadaju se da bi tako mogao ponovno raditi jadan dio radnica. No najizvjesnija opcija je stečaj.