Elita. To je riječ koja označava izabrane ljude, odličnike, cvijet društva.
E sad, kad kažete 'elita' u Europi, govorite o umjetničkim zvijezdama. Kad kažete 'elita' u Hrvatskoj, onda govorite o političarima. Oni se uglavnom tako ponašaju, a mi ih, jadni, tako prihvaćamo.
Iz mnoštva primjera dat ću vam jedan aktualni.
Đurđa Adlešić učiteljica je po zvanju. Častan poziv opisan u dobrim romanima. Ali, Đurđi se tako nije činilo. Počela se baviti politikom i osvajati medijske prostore u svakoj zgodi i nezgodi. Sada se pukim slučajem dovinula Banskih dvora. Njezin je ured jedan od salona u rezidencijalnom sjedištu bana, od bana Jelačića dalje.
Salone su opremili muzeji, po izboru stručnjaka. Ali, elitna Đurđa javno obznanjuje da će prostor obogatiti svojim slikama i svojim biljem. Uz to javnost izvješćuje kako 'ne pije kavu, nego čaj s mentom' i kako je vozač voza 'od Bjelovara do Markova trga'.
Njezina mjesečna primanja pet puta su veća od onih koje prima, na primjer, operna diva Dubravka Šeparović-Mušović.
Ona, naime, upravo sada na sceni HNK-a pjeva legendarnu Carmen. Najpopularniju operu svih vremena.
Dubravka pjeva i na brojnim scenama Europe pa ne ovisi o plaći u svojoj zemlji.
Dnevno vježba po 18 sati, studira, uči uvijek iznova. Dubravka je primadona suvremenog opernog kazališta. O njoj ne znamo što doručkuje. Ne znamo ništa. Ona javno ne priopćava važne vijesti.
Ali kod nas su, zar ne, pojmovi posve izokrenuti.
Pobrkali smo lončiće i novčiće. Đurđa se kočoperi, a Dubravka, stvarna elitna zvijezda, samo pjeva.