Rane na koljenima, besane noći zbog bolova u nogama, tuga i očaj kada pada kiša jer ne možemo van...znaju li današnja djeca o čemu govorimo? Ne znaju! Tako barem prema svom iskustvu procjenjuju bake i djedovi. 'Igračke smo pravili sami, pištolje od drveta - uzmeš komad drveta i to ti je bio motor, pa bježiš i tako', prisjeća se Ivan Šafarić, djed dviju curica.
Napredak tehnologije, roditelji koji imaju sve manje slobodnog vremena, povećan promet, ali i veći strah roditelja od puštanja djece u prirodu. U svemu nabrojanom možemo tražiti uzroke praznih ulica i parkova bez dječje vike i smijeha. Trku, zelenilo i svježi zrak zamijenili su zabavni i šareni ekrani. Ali znamo li koje su posljedice?
'Imate djecu već s 3 godine koja su kratkovidna, nekad to nismo imali. Ja tome svjedočim godinama', kaže dr. Nada Deban, oftalmologinja s velikim iskustvom upravo u radu s djecom. Oko obožava prirodnu svjetlost, a dječje treba vježbati i gledanje na daljinu, za što je boravak u prirodi idealan. Tako se dječje oko uči izoštriti sliku. Istraživanja su kratkovidnost povezala s dugotrajnim gledanjem u ekran, a ista navika može uzrokovati i neugodno suho oko.
Dječji odabir igre u stanu ili kući, najčešće za kompjutorom može imati i posljedice na njegove mišiće, kosti, ali i psihičko zdravlje. U psihologiji je uveden pojam 'poremećaj nedostatka prirode' koji izostanak boravka u prirodi povezuje s autističnim poremećajem, depresijom, ali i hiperaktivnošću djece.
Zašto se liječnici zgražavaju nad nestankom djece s ulica i livada, doznajte u prilogu Provjerenog.