Za Antuna Urbića zvanog Backo, vlasnika muzeja vlakića, sve je počelo još kad je bio dijete.
„Kad sam imao 3 godine, moj tata je kupio jedan vlak koji je doveo iz Švicarske i tu je sve krenulo. Sa šest godina sam se mogao početi igrati s time, a nakon toga sam počeo i slagati makete. Tada se javila ideja da napravim jednu maketu koju ljudi mogu vidjeti“, rekao nam je Backo.
Da nije riječ samo o hobiju rezerviranom za starije generacije, već da u njemu mogu uživati svi, dokazao nam je Matej Kinčić koji u muzeju radi kao krajobrazni dizajner. Njegova je ljubav prema maketarstvu i modeliranju željeznica počela na sličan način.
„Moji baka i deda žive pored pruge, pa sam kao mali stalno gledao vlakove. Kako je dosta teško nabaviti pravi vlak, ovo je bila prva stvar koja se mogla nabaviti. Znači iz ljubavi prema vlakovima se razvila ljubav prema modelima.“, kazao nam je Matej Kinčić
Posebnost makete nije samo u njezinoj veličini koja broji čak kilometar i pol pruge već i u mnoštvu inovacija zbog kojih lako može stati rame uz rame s najvećim europskim maketama.
„Imamo 130 kompozicija na maketi, ali ono po čemu je specifična u europskim razmjerima, to su skijaši koji se spuštaju niz stazu. Najveća maketa u Hamburgu ima ih zaljepljene, a mi smo jedini u Europi gdje se spuštaju.“, rekao nam je Backo i dodao: “Imamo aute na indukcijsku struju, imamo pješake koji prelaze križanje kad je zeleno svjetlo, imamo Tomislavov trg i klizanje kao za vrijeme Adventa i imamo zvučne i vizualne efekte kad pada noć. Tu je i grmljavina, munje i opet ono što jedini u Europi imamo, a to je kiša u obliku maglice koja pada po posjetiteljima.“
U ovom jedinstvenom zagrebačkom muzeju koji postoji već deset godina, a za javnost je otvoren pet, trenutačno rade ljudi raznih generacija koje povezuje ljubav prema maketarstvu. Kako su podijeljeni po struci, svatko od njih zadužen je za jedan segment, od osmišljavanja ideje i dizajna makete do softvera i elektroničkog dijela. No kada se radi na novom dijelu makete, tada svi zajedno rade na njemu pridonoseći svojim znanjem.
„Ja radim na uređenju same makete. Radim brda, šume, slažem kućice, radim male scene. Zapravo dajem maketi neki život i boju. Volim izrađivati nešto s rukama, tako da mogu primiti taj neki krajnji produkt i misliti si: To sam ja napravio“, objasnio nam je Matej Kinčić.
Ovaj muzej koji nas vraća u djetinjstvo otvoren je za posjetitelje od utorka do subote, dok je ponedjeljak rezerviran za rad na maketi. To je vrijeme kada se ideje pretvaraju u djelo. Kako bi to bilo moguće, svako jutro skupa planiraju i dogovaraju rad na maketi.
„Svaki dan počinje s nekom ritualnom kavom i čašom Cedevite. Tu se sjednemo, ispričamo koji vic, družimo se, onda popričamo o zadacima taj dan i primimo se posla“, rekao nam je Matej.
„Tomislavov trg već imamo gotov, pa nam je u planu u nastavku napraviti Zrinjevac, Prašku, Trg bana Josipa Jelačića, Ilicu s uspinjačom i završili bismo s Gundulićevom 4 gdje se sada nalazimo“, rekao nam je Backo.
Cilj koji ovi kreativni ljudi mladog duha ovim projektom žele postići jest upoznati ljude s maketarstvom i uvući u ovaj interesantan hobi i mlađe generacije, a samu maketu učiniti pravom zagrebačkom turističkom atrakcijom u kojoj mogu uživati svi.
„Ono što vas pokrene jest to kad dođu posjetitelji, pa kad vidite to veselje, taj interes i oduševljenje, onda vam to da dodatnu snagu da idete dalje“, zaključio je Backo.