U povodu Međunarodnog dana odgoja bez batina Hrabri telefon predstavio je rezultate istraživanja o stavovima o tjelesnom kažnjavanju djece provedenom u sklopu projekta Od politike do stvarnosti – promjena stavova i praksi od tjelesnog kažnjavanja do mjera za zaštitu djece, provedenog tijekom kolovoza 2017.
Istraživanje je provedeno online, a rezultati se temelje na reprezentativnom uzorku od 500 sudionika iz cijele Republike Hrvatske. Pokazalo se kako čak 41 posto ispitanika ne zna da je tjelesno kažnjavanje u Hrvatskoj zakonom zabranjeno, a 49 posto ih smatra da se djecu rjeđe kažnjava na taj način nego prije deset godina.
Svaki treći ispitanik smatra da tjelesno kažnjavanje ne bi trebalo biti zabranjeno roditeljima u odgoju djece, a svaki drugi da je ono opravdano u određenim situacijama. Tek nešto manje od dvije petine sudionika ankete (39 posto) prepoznaje štetnost takvog roditeljskog ponašanja.
No, gotovo svi sudionici ankete (93 posto) su za zakonsku zabranu tjelesnog kažnjavanja u jaslicama i dječjim vrtićima.
Istraživanje je pokazalo da se roditelji u odgoju djece najviše oslanjaju na vlastito iskustvo i intuiciju, a kao oblik discipliniranja djece 72 posto roditelja koristi zabrane i ograničenja korištenja uređaja ili druženja.
Kada je riječ o tjelesnom kažnjavanju djece, većini je prihvatljivo udaranje po stražnjici, dok im je neprihvatljivo šamaranje, udaranje remenom, kao i potezanje za uši i kosu.
Zanimljivo je i da više majki nego očeva navodi umor i osjećaj bespomoćnosti kao razlog zbog kojega udaraju svoju djecu (20 posto majki, 9 posto očeva), te da svaki peti roditelj ne zna je li njegovo dijete ikada bilo na taj način kažnjeno u jaslicama ili dječjem vrtiću.
Hrabri telefon na temelju dobivenih rezultata radi na osnaživanju stručnjaka predškolskih ustanova kako bi roditeljima informacije o tjelesnom kažnjavanju bile što dostupnije i kako bi pomogli promjeni slike o tom obliku kažnjavanja djece u hrvatskom društvu.
Istraživanje je provedeno u sklopu dvogodišnjeg projekta "Od politike do stvarnosti – promjena stavova i praksi od tjelesnog kažnjavanja do mjera za zaštitu djece" na području Hrvatske, Latvije i Poljske. (Hina)