Logična je njihova borba ili strah da im se ugovorima dokidaju prava koja traju godinama ili desetljećima. Kako je moguće da imamo na snazi ugovore koji tako dugo traju, a mnogi imaju razne pogodnosti?
Kupovanje socijalnog mira i naklonosti sindikata
Naime, vlada je, dok je bilo novca, potpisivala ugovore i kupovala socijalni mir ili naklonost sindikalnih lidera. Pritom treba biti pošten, sindikalne vođe uglavnom su bili grupirani u javnim i državnim službama i administraciji, dok se u privatnom sektoru 'na prste jedne ruke' mogu izbrojati prava koja se temelje kolektivni ugovorima. Tako smo došli tu gdje danas jesmo - brojni su apsurdi temeljem brojnih KU, koji su potpisivani zadnjih desetljeća.
Apsurdi
Vlada je, dok je bilo novca, potpisivala ugovore i kupovala socijalni mir ili naklonost sindikalnih lidera Npr. U ugovor koji je u Fini napravljen 1992. godine i danas je na snazi i sva prava iz njega ostvaraju zaposlenici Fine. Primjer su i osnovne škole - ugovor je istekao 2007. godine, a 30.000 ljudi ostvaruje sva prava iako je ugovor istekao prije tri godine. Sindikat znanosti je ugovor potpisao 1998. godine za sindikalna vijeća. I dana danas isplaćuje im se godišnja naknada, ove godine to će biti više od 2 i pol milijuna kuna. također, od 2006. do 2009. godine podijeljeno je 60 otpremnina ravnateljima, kao da su menadžeri, a za to su porezni obveznici izdvojili gotovo 14 milijuna kuna.
80 posto manjka već dosegnuto
Predviđanja su da će hrvatsko gospodarstvo i ove godine tonuti, dok će druge zemlje bilježiti rast. Vidljivo je da je državni proračun prenapregnut i ministar financija je u velikim problemima, jer treba izvesti jedan rebalans, a zatim i drugi, a pokazatelji su već sada ozbiljni. Kada govorimo o proračunskom manjku, država ga je planirala na 8 milijardi i 600 milujuna kuna. No, problem je što je država već u prvih pet mjeseci u minusu 6 milijardi i 900 milijuna.
Dakle, 80 posto planiranog minusa već je dosegnuto. Ono što je posebno zabrinjavajuće su svi sadašnji gospodarski trendovi za proračun, a to je pad investicija, nema nikakve privatizacije, bilježi se pad poreza na dobit i dohodak te pad doprinosa za mirovine i zdravstvo, Jedino što raste su rashodi, država troši više nego što bi trebala.