Tome se usprotivila Glavaševa obrana, tvrdeći da se svjedok svojim iskazom neće izložiti opasnosti jer je tijekom istrage već ispitan.
Predsjednik sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda Željko Horvatović prihvatio je zahtjev svjedoka i sa ročišta isključio javnost, osim predstavnika nevladinih organizacija - OESS-a, Documente i Građanskog odbora za ljudska prava koji su mogli ostati u sudnici.
Prije toga je izvršen uvid u spis Vojnog suda u Osijeku iz 1992. na kojemu je Vasić osuđen na četiri godine zatvora zbog pripremanja oružane pobune protiv Hrvatske. Svjedok je 1991. razmijenjen, a 1997. aboliran temeljem Zakona o općem oprostu.
Prema tom spisu, kod Vasića su pronađeni pištolj i automatska puška, dok je prema pisanju tadašnjeg tjednika ST, u čiji je tekst također izvršen uvid, pronađeno četničko znakovlje, žig, slike tadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i arsenal oružja.
Tužiteljstvo se protivilo uvidu u vojni spis smatrajući da je oprostom Vasić rehabilitiran, pa je zabranjena uporaba takvih podataka.
Sudsko vijeće je zaključilo da je čitanje sudskog spisa i novinskog članka neophodno kako bi se utvrdio status Vasića u inkriminiranom razdoblju.
Prema optužnici, Vasića su 1991. u uredu osječkog Sekretarijata za narodnu obranu, kojem je na čelu bio Glavaš, zatočili, tukli i maltretirali više od šest sati.