Stavak koji će prestati važiti krajem ove godine propisivao je da se dječji doplatak osobama koje nisu roditelji može isplaćivati ako je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, ako su potpuno ili trajno nesposobno za privređivanje ili u slučaju kada dijete ima samo jednog roditelja koji se nalazi u zatvoru ili na odsluženju vojnog roka.
Ustavni suci su ocijenili kako nema razloga niti potrebe za dodatnim propisivanjem slučajeva kada za unučad ili drugu djecu uzetu na uzdržavanje pravo na doplatak pripada stvarnom uzdržavatelju. Smatraju, naime, da iz drugih zakonskih članka jasno proizlazi kako će se za djecu za koju se iz različitih razloga roditelji ne brinu ili ih ne mogu uzdržavati doplatak priznati osobi koja je u takvim slučajevima preuzela obvezu odgoja i uzdržavanja te djece.
Sud je stoga zauzeo stav da činjenica što roditeljima nije oduzeto roditeljsko pravo nije valjan razlog za uskratu dječjeg doplatak osobama koje se stvarno za djecu brinu i uzdržavaju ih jer je to u izravnoj povezanosti s interesom i dobrobiti djeteta.
Ukinut je i članak Zakona o zaštiti prava pacijenata koji je propisivao da se nezadovoljni pacijenti mogu žaliti ravnatelju ili upravi zdravstvene ustanove, a u konačnici i povjerenstvu ako nisu zadovoljni rezultatima prve žalbe.
Ustavni sud smatra da je mogućnost pacijenta da podnese prigovor, o kojem se odlučuje izvan zakonom propisanih postupovnih pravila, predstavlja samo neobavezni poticaj upravi ili povjerenstvu da primjene svoje diskrecijsko pravo odlučivanja o primjeni neke mjere zaštite prava pacijenata.
Tako neodređena diskrecijska ovlast odgovorne osobe na obavještavanje pacijenata o tome što je poduzeto po njegovoj pritužbi otvara mogućnost proizvoljnog reagiranja što može dovesti do neopravdanog privilegiranja nekih odnosno diskriminiranja drugih pacijenata, smatraju ustavni sud.