To je trebalo jamčiti koliko toliko mirnu starost. No neki su ovih dana doživjeli šok. Otišli su u mirovinu i sada im na račune stiže i peterostruko manje od onoga što su uplaćivali.
Novopečeni umirovljenici, ogorčeni ovime što im se dogodilo, najavljuju ustavne tužbe.
Prije pet godina država je intenzivno reklamama mamila zaposlene da počnu štedjeti u drugom mirovinskom stupu pa su mnogi počeli u fond izdvajati 5 % plaće.
Za one ispod 40 godina starosti to je obvezno morao činiti poslodavac.
U međuvremenu zaposlenici su postali umirovljenici i neugodno se iznenadili. Isplate su im u nekim slučajevima i peterostruko manje nego uplate, a njihov novac pojeli su troškovi upravljanja samim fondom i inflacija.
Uskoro će biti nekoliko stotina tisuća novih umirovljenika s mirovinama koje iznose 40 % prosječne plaće. I to onih koji su dobrovoljno pristupili 2. mirovinskom stupu, i onih kojima poslodavci u 2. stup uplaćuju 5% minimalne plaće, što su jadne 123 kune.
Lidija Knezović optimistično se prije 5 godina odlučila na uplatu od 500 kuna na mjesec u 2 mirovinski stup. Optimizam je jenjao kad je vidjela 5 puta manju isplatu.
'Moj dio mirovine iznosio bi 101 kunu što ne odgovara ni kamatama na oročenje od 5 % godišnje, a kamoli da su nam dali i dio glavnice', kaže Lidija Knezović.
Sasvim opravdano nadala se kako će dodatnim uplatama povisiti mirovinu, ali uspjela ju je smanjiti. Da nije uplaćivala drugi stup imala bi mirovinu 2900, a ovako ima 2164 kune.
'Moram reći da sam zvala ministarstvo gospodarstva koje je iniciralo taj zakon, gospođu Babić koja mi je rekla sami ste htjeli pa to i imate', kaže Lidija.
Ako smijemo posredovati - gospođa Knezović htjela je višu mirovinu, a ima manju. Ali državna logika vjerojatno je jednako slaba kao i matematika. Tako su u formulu za izračun hrvatske mirovine uvrstili da hrvatski umirovljenik živi 100 godina.
No, na sreću fondova Hrvati žive u prosjeku samo 75 godina. A s ovakvim mirovinama mogli bi još i kraće.
Stručnjaci tvrde da je situacija vrlo jednostavna - da bi ovako postavljena priča imala smisla, umjesto 5% za drugi bi stup trebalo izdvajati 10 posto. Znaju to i u Vladi koja je uz ovaj problem, stvorila i drugi kada je umirovljenicima 1.stupa podigla mirovine što je dovelo do nelogičnosti da uplaćuješ više, a imaš manje od onih koji ne uplaćuju ništa!
Stručnjaci tvrde da sada tek treba vidjeti kako iz ovog izaći. Odgovori baš nisu jednostavni, a Vlada priznaje da nema posve odriješene ruke. I oni bi htjeli podići izdvajanje za 2. stup sa 5 na 10 posto, ali se boje troškova.
'Mi trenutačno u proračunu nemamo prostora za financijsku potporu drugom stupu mirovinskog fonda', kaže potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
Situacija bi mogla biti još gora. Niska stopa nataliteta mogla bi odigrati opasnu ulogu. Premalo se djece rađa, tako da predviđanja sa Ekonomskog instituta govore da će generacija, koja je 2002. godine, kad je pokrenuta mirovinska reforma, imala 40-ak godina, imati mnogo manje mirovine od onih koje se isplaćuju danas.
Koliko toliko sigurna budućnost je odluka da što prije počnete uplačivati tzv. 3. stup u neki od mirovinskih fondova. Minimalno 15 eura mjesečno. Postoji samo jedno ograničenje - osoba ne može raspolagati tim sredstvima prije no što napuni 50 godina. Nakon toga - 30% se može uzeti u gotovini, a ostatak kroz mjesečnu rentu. Uz to, tu su i nemala državna poticajna sredstva. Nije loše - zato poruka za kraj: treba razmisliti jer dolaze sve teža vremena.