Vojnim promatračima UN-a nije bio dopušten pristup vojnim skladištima krajinskih Srba, a ni mjestima za prikupljanje oružja predviđenim mirovnim sporazumom, zbog čega je UNMO vlastima krajinskih Srba višekratno prosvjedovao, rekao je u srijedu, svjedok Tužiteljstva Aleksandar Černjicki, promatrač UN-a u sektoru Jug u mjestu Potkonje, na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču.
Černjicki je od lipnja do prosinca 1995. bio vojni promatrač UN-a te je, kako stoji u izjavama Tužiteljstvu iz svibnja 2002. i prosinca 2007., svjedočio pljački i paležu nakon Oluje. Tijekom Oluje, u razdoblju od 2. do 8. kolovoza, nalazio se na godišnjem odmoru.
U srijedu je Černjicki trećeg dana davanja iskaza bio podvrgnut protuispitivanju Gotovininog odvjetnika Gregoryja Kehoea, kojim je završio davanje iskaza.
Na pitanje jesu li krateri od granata koje su Černjicki i njegov tim istraživali u srpnju u području u kojem, kako je rekao u utorak, nije bilo vojnih ciljeva, mogli nastati gađanjem pokretnih meta kao što su tenkovi, oklopni transporteri ili višecjevni raketni bacači, Černjicki je odgovorio kako oni nisu primijetili tragove ikakvih vozila potvrdivši potom opasku predsjedavajućeg sudskog vijeća Alphonsa Oriea da to što nisu primijetili tragove ne znači da pokretnih meta zaista nije bilo.
Černjicki je rekao kako tijekom cijelog boravka na području pod nadzorom krajinskih Srba nije vidio nijedan VBR, na što je Kehoe ustvrdio kako je razlog tome možda u činjenici da promatračima UN nije bio dopušten pristup skladištima oružja snaga krajinskih Srba.
"Je li vam (UNMO-u) bilo dopušteno ići u skladišta oružja vojske RSK", upitao je Kehoe svjedoka.
"Nije nam bilo dopušteno ići na mjesta gdje su bila vojna skladišta", odgovorio je Černjicki.
Na pitanje odvjetnika o tome gdje su bila mjesta na kojima se, prema sporazumu krajiških Srba i Hrvatske, prikupljalo oružje, Černjicki je rekao da su takva mjesta bila dva, jedno u Kninu i jedno "negdje prema Drnišu", ali nije znao točnu lokaciju.
"Ta su mjesta trebala biti pod nadzorom vojnih promatrača UN, ali nam pristup nije bio dozvoljen, zbog čega smo uputili brojne prosvjede srpskim vlastima", rekao je Černjicki.
Kehoe se u protuispitivanju služio dijelovima iskaza koji je u istom postupku već dao Mihail Ermolajev, jedan od nadređenih Černjickom u UNMO-u, u kojem je rekao kako su pripadnicima UNMO-a krajinski Srbi ograničili kretanje.
"Ne mogu to ni potvrditi ni negirati. Ja osobno nisam imao nikakvih ograničenja kretanja", rekao je Černjicki.
Također je, suprotno Ermolajevu, ustvrdio kako vojni promatrači nisu morali dobiti dopuštenje od časnika za vezu u Kninu kad su htjeli ići u pregled terena, već da su dopuštenje i pratnju morali tražiti samo kad su išli pregledavati položaje krajinskih Srba na crti bojišnice ili kad bi željeli pregledati vojna vozila poput tenka.
Na pitanje Kehoea je li područje koje je na karti obilježio kao granatirano područje oko Strmice bez vojnih ciljeva zapravo bio put za opskrbu od Knina do Grahova, Černjicki je rekao kako je Grahovo u BiH i "nije bilo obuhvaćeno mandatom promatrača UN" pa nije vidio vojsku krajinskih Srba ni kako ulazi ni kako izlazi iz tog grada i zato ne može odgovoriti na pitanje.
Černjicki je negativno odgovarao i na pitanja o tome da li zna da je u Strmici civilna policija krajinskih Srba imala skladište, o tome da li zna da je vojska krajinskih srba krajem srpnja 1995. planirala napad na položaje HV-a jer nije primijetio većih pokreta njihovih snaga te o tome da li je ikad vidio ijedan tenk na području koje je pokrivao.
Kehoe se na kraju usprotivio Černjickovljevoj kvalifikaciji "ubojstva" dvaju nepoznatih muškaraca čija je tijela UNMO pronašao u Kninu, pozivajući se na nalaz obdukcije i izvješće promatrača civilne policije UN s mjesta događaja u kojima se navodi kako je "nemoguće utvrditi uzrok smrti", zbog čega se, kako je naglasio Kehoe, ne može govoriti o ubojstvu.