Slavko Degoricija rođen je 18. travnja 1931. u Kompolju kod Otočca gdje je završio pučku školu. Nižu realnu gimnaziju pohađao je u Otočcu. Nakon završene učiteljske škole obavljao je učiteljski posao u više mjesta u Hrvatskoj, da bi se 1953. preselio u Kutinu u kojoj je ostao živjeti 23 godine.
U Kotarskom komitetu u Kutini vršio je dužnost sekretara Komisije za povijest radničkog pokreta, a 1960. je imenovan direktorom Muzeja i arhiva narodne revolucije u Kutini koji je 1963. preimenovan je u Muzej Moslavine.
Studira uz rat, te godine 1970. završava studij povijesti u Zagrebu. Od prosinca 1970. do veljače 1972. bio je zamjenik gradonačelnika u Kutini.
Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću 1971. godine politički je proganjan te je bez posla bio godinu dana. Zapošljava se 1973. u Auto-moto savezu Hrvatske, gdje radi do 1986., a potom u Saobraćajnom centru do 1990.
Jedan je od osnivača HDZ-a, te je u dva mandata na parlamentarnim izborima izabran za zastupnika u Hrvatski sabor. Bio je predsjednik Vijeća općina te predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a za sva tri tadašnja vijeća. U drugoj Vladi RH imenovan je zamjenikom ministra unutarnjih poslova.
Bio je član i voditelj Izaslanstva RH za pregovore s lokalnim Srbima u vrijeme pred početak rata i tijekom rata.
Od 1991. do 1994. je predsjednik Upravnog odbora Ine.
Zbog političkih neslaganja s Franjom Tuđmanom 1994. napušta HDZ i sudjeluje u osnivanju stranke Hrvatskih nezavisnih demokrata. Nezadovoljan daljnjim političkim djelovanjem stranke, napušta politiku.
Autor je knjige "Nije bilo uzalud", tiskane 2008. godine, o počecima stvaranja hrvatske države i posebice pregovorima koje je vodio s pobunjenim Srbima.
Datum posljednjeg ispraćaja Slavka Degoricije bit će objavljen naknadno.