Umirovljenica Zdenka Čabrajac vrata svoje kuće drži širom otvorena. Nije vila, ali je topao dom u kojem će svoje mjesto naći i jedna studentica iz Požege. 'Ja sam prošle godine tu sobu izdavala za 1.000 kuna, ali sada sve besplatno dajem. I stan i režije. Sve. I kad budem doma, ja ću skuhati, može kod mene i jesti. Držat ću je kao svoju kćer', ispričala je gđa. Čabrajac.
Nesebičnu umirovljenicu potresla je priča djevojke čiji roditelji ne mogu plaćati privatni smještaj. 'I meni su drugi pomagali, moram i ja nekome pomoći. Ostala sam udovica prije 29 godina s dvoje djece. Bilo mi je teško', kroz suze se prisjetila gđa. Zdenka koja je ipak sama svoju djecu izvela na pravi put. 'Bog je meni pomogao da mi je sin svećenik. Ja ne mogu njemu nikada dovoljno za to zahvaliti'.
Iako bi joj stanarina dobro došla za zimske režije, gđa. Zdenka poručuje da u njezinu domu neće biti zime. 'Strašno vam je to što mi danas nemamo osjećaj za bližnjega. To je kod nas problem. A da imamo osjećaj ne bi ovakva bila situacija'. Uvjerena je da ima ljudi i s većim kućama i s većim primanjima koji sigurno mogu pomoći. Osječko sveučilište ima 15.000 studenata i samo 713 mjesta u domovima. Bude li mlada Požežanka dobro učila, kod gospođe Zdenke će moći ostati do kraja školovanja.