"Počela sam ih šišati kako bih ih uredila. Nemaju 10, 20, 30 kuna da otiđu k frizeru, a ja mogu dati dio sebe za njihove frizure", rekla je Ana Odvorčić iz Zagreba.
Češalj, škare i mašinu ima. No ima nešto važnije što posjeduje, a to je volja.
"Koliko ja mogu, to su moje ruke, moje vrijeme koje dajem i nije mi žao. I oni koji nemaju, žele biti lijepi, uredni. Treba pomoći", dodaje Ana.
Neugodno je beskućnicima pričati gdje spavaju, jedu ili se tuširaju. Osjećaju se poniženo. Jedino je Branko htio otvoriti srce. On je beskućnik već 24 godine. Sinoć je, kaže, spavao u kućici u parku, predviđenoj za doček Nove godine. Kako za spavanje, tako se snalazi i za hranu.
"Netko je ostavio na vratima pučke kuhinje kolače, i imam sad kolače za jučer, danas i sutra. Punu kutiju od cipela kolača. Tri dana samo kolače jedem", priznao je Branko.
Iako se najbolje osjeća dok pomaže drugima, okolina tu njezinu dobru volju baš i nije najbolje prihvatila. Govorili su joj drugi kako su beskućnici jadnici, ali nju ti komentari nisu obeshrabrili.
"Jadni su oni ljudi koji ne prihvaćaju osobu kao osobu", kaže.
"Većina se otvara. Nisam psiholog, ali mogu slušati. Otvaraju se o svojim problemima, kako su postali beskućnici, na koja vrata kucaju i na koja nitko ne otvara", kazala je Ana.
Svi se vesele kada frizerka stiže. Voljeli bi, kaže Slavko, da im mogu omogućiti i pranje rublja i stomatologa.
"Neki od njih nemaju ni zdravstveno osiguranje pa ne mogu to ni srediti, dođu u bolovima", objasnio je Slavko Mađor iz Hrvatske mreže za beskućnike.
Ana im daje svoje ruke i svoje vrijeme. I barem na trenutak, osjećaj da nisu sami.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr