Gospodine Cvrtila što se to dogodilo od sinoć, kada je Mubarak rekao da sigurno ne odlazi, do danas poslijepodne, kada je objavljeno da odstupa?
Mubarak je očito iznenadio sve koji su bili uključeni u taj proces, naime već jučer popodne se dalo primjetiti da oružane snage zauzimaju ključne pozicije u gradu, on je imao nekoliko razgovora sa svojim prijateljima vođama u okolici samog Egipta, imao je i razgovor sa američkim predsjednikom i svi su očekivali, čak je i najavljeno, čak su i neki vojni vođe najavili da će se to dogoditi. On je sve šokirao, čak je i predsjednik Obama održao hitan sastanak s vijećem za nacionalnu sigurnost. Egipatsko vojno vijeće sastalo se svega po treći puta u povijesti Egipta od '52. godine, do sada su se sastajali samo u slučaju rata. Tada već kada su se sastali postalo je jasno da vojska preuzima sve konce u svoje ruke, samo je bilo pitanje trenutka kada će već predsjednik konačno i odstupiti.
Vojska preuzima sve ovlasti u Egiptu, što to u praksi znači?
To je sad jedno veliko pitanje. Po egipatskom ustavu kada predsjednik odstupi njega mijenja predsjednik parlamenta, u roku od 60 dana se moraju održati izbori. Sada to očito nije bila opcija nego se došlo u neku vrstu stanja koje nije baš dobro definirano niti samim Ustavom. Vojska je preuzela kontrolu prije svega sigurnosti, mora osigurati uspostavu poretka, mora osigurati normalno funkcioniranje zemlje, distribuciju hrane i svega što je zastalo u posljednjih 18 dana. Oni imaju veliku obavezu stabilizirati zemlju.
Koliko bi to moglo potrajati?
To bi moglo potrajati dosta dugo, tu se najavljuje rujan kao mogući datum održavanja izbora. Definitivno Egiptu sada nakon ovoga stanja, kada imate jednu elitu koja polako napušta zemlju s predsjednikom Mubarakom. Kada nemate s druge strane oporbenu elitu koja bi sada mogla preuzeti odgovornost za tranziciju vlasti vojska će morati osigurati jedno razdoblje te stabilnosti, a onda se u određenom razdoblju mora formirati i od oporbenih skupina, ali i od onih koji su sada preuzeli Vladu i od potpredsjednika, da preuzmu preuzeti formiranje vlasti i te stabilnosti. To neće biti jednostavno i za to sigurno Egiptu treba 6 mjeseci.
Egipat je ključna zemlja Bliskog istoka i gospodarski i povijesno. Kontrolira jedan od dva najvažnija svjetska bajpasa - Sueski kanal. U regiji su primijećene i značajne pomorske snage velikih sila.
To je normalno, već kad je pobuna započela, odmah su reagirali, uzeli u obzir i svoje pozicije. Tu je prije svega vrlo važno strateško mjesto, tu je Sueski kanal, dakle on se mora osigurati. Da se nešto dogodilo sa Sueskim kanalom mislim da bi već i velike sile intervenirale.
Možda su sada tamo ljudi u Egiptu zadovoljni, možda je sve odahnulo jer se jedna velika stvar riješila, ali ja vam kažem da se nije puno toga riješilo. Riješio se samo odlazak Mubaraka, a što će se sada dalje događati jedna je velika nepoznanica. Ulazimo u jedno razdoblje kojemu ne znaju ishod. Najbolji bi izbor bila mirna tranzicija, izbori u 9 mjesecu i da se ide prema stabilnosti, ali daleko je rujan.
Evo uživo možemo pogledati kadrove iz Kaira, Egipatski trg Tahrir, euforija među stotinama tisuća ljudi, slično je i u ostalim egipatskim gradovima... ITT Profesore Cvrtila, može li ova situacija poći naopako?
Vjerojatno će sada to zadovoljstvo potrajati, jer je riješen jedan osnovni zahtjev. Pitanje je dalje kako će se ta tranzicija voditi. Vojska nije osposobljena za polutičke tranzicije, ona može osigurati određene stvari koje su vezane uz stabilnost. međutim tio je jedno društvo koje je bilo izuzetno korumpirano, dakle vi se morate na jedan način boriti protiv korupcije. Vojska nije osposobljena za to. Veliki dio civilnih struktura vlasti također sada nisu to sposobni.
Prilikom uspostave nove civilne vlasti, pod povećalom je skupina koja se naziva Muslimanska Braća. Prvi susjed Izrael ozbiljno je zabrinut zbog njihovog djelovanja?
Nije samo Izrael, već cijeli svijet, jer kada su ovi događaji počeli tamo u Egiptu onad je ta jedna zabrinutost preplavila zapadne medije, jer kada se nešto dgodi tog tipa onda mi odmah reagiramo i pomislimo evo događa se islamska revolucija. Reagiramo s jednim pojačanim strahom, nazovimo to tako. Točno je da je Muslimansko bratstvo jedna nepoznanica, nisu mogli politički djelovati, bili su zabranjeni, sada ulaze u jedan poolitički proces i ne znamo kuda to vodi.
>> Mubarak odstupio i predao vlast vojsci
>> Moderni Faraon preživio šest atentata
Ne smijemo zaboraviti da su se oni posljednjih godina dosta bavili humanitarnim poslovima i najbliže su najosjetljivijem i najsiromašnijem dijelu stanovništva. Pitanje kakav će politički uspjeh oni zabilježiti u narednom razdoblju. Zasigurno će imati velikih političkih uspjeha. Izrael je zabrinut zato što Muslimanska braća jasno kažu da su na strani Palestinaca. Ako bi se taj njihov politički program pretvorio u državnu vanjsku politiku to bi izazvalo velike poremećaje na tom dijelu svijeta.
Postoji li strah da bi nakon događanja u Egiptu, domino efekt mogao zahvatiti sve susjedne režime i dovesti do opasne nestabilnosti. Posebno se to odnosi na Saudijsku Arabiju, najvažniju naftnu izvoznicu.
Bili smo svjedoci tog jednog domino efekta, Tunis, Egipat, zatim Sirija, pa Jemen. Ne radi se toliko o svrgavanju vlasti koliko o jednoj novoj fazi pokušaja demokratizacije islamskog društva. Nitko ne zna kako će taj proces završiti. Ulazimo u jedno novo razdoblje.
Što u cijeloj ovoj priči može očekivati uvjetno rečeno 'mala Hrvatska', s obzirom na to da dijelimo istu Mediteransku regiju?
Mi smo dio Mediterana i na određeni način dijelimo njegovu sudbinu, zato moramo osigurati i ojačati poziciju Hrvatske, jer će nam se pojavljivati u budućnosti sve više pitanja i problema iz tog dijela svijeta.