Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv zlouporabe droga. Prema hrvatskim statistikama - prvi kontakt s drogom događa se sa 16, s heroinom s 19, a sa službenim institucijama koje se bave problematikom bolesti ovisnosti, događa se s 26 godina starosti. Jednostavna računica pokazuje da ljudi deset godina nesmetano uzimaju droge, razvijaju tešku bolest ovisnosti, a na liječenje se javljaju kasno.
Neshvaćenost je naš najveći problem. Svoj pri kontakt s drogama, 35-godišnja Ivana imala je s 13 godina, a pomoć je zatražila četiri godine kasnije. Od tada je prošla apaurine, ekstazi, heroin, dilanje...
'Sve je počelo s problemima u obitelji, otac alkoholičar, majka zlostavljana, brat i ja smo sve to gledali. On je ostao normalan, a ja sam se drogirala. Povučena, nitko nije mogao doprijeti do mene, društvo na ulici mi je odgovaralo, ta zezancija… Okidač je bila očeva smrt i smrt frenda', ispričala je Ivana za Dnevnik.hr, nekoliko godina nakon izlaska iz komune 'Zajednice Susret' na Čiovu, u kojoj je završila dvogodišnji program i za koju danas radi i uspješno pomaže drugima koji se žele izliječiti.
OVO NIKAD NEMOJTE KONZUMIRATI Pogledajte i zašto
'Nisam dolazila doma, nisam išla u školu. Tek u 19. sam priznala da imam problem i išla sam u Vinogradsku s mamom, bila na terapiji. Uvijek sam od majke, što ona zna reći, kvalitetno skrivala svoje probleme i nije primjećivala da se nešto događa sve dok joj jedan dan nisam došla pred vrata 'nakljukana' i zavapila: 'Mama, pomozi mi, vodi me negdje'. Pustila me taj dan da odspavam i dođem k sebi, a onda me odvela u Vinogradsku dr. Sakomanu. Moj se život sveo na odlaske psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicima. Dr. Sakoman je moju majku odmah ubio u pojam kad joj je rekao 'viđat ćemo se mi još godinama'. Na žalost, tako je i bilo', priča Ivana.
'Trebao mi je netko s kim ću razgovarati'
Iako je roditeljima možda najlakše zažmiriti na okolnosti, ipak postoji 'okidač' za posezanjem za narkoticima. Imala ga je i Ivana. 'Nisam imala s kim podijeliti probleme u obitelji, mama je puno radila, nije imala vremena za nas. Ja sam našla ekipu koja me razumjela. Meni je trebao netko s kim ću razgovarati o situaciji doma - roditelji su se tukli a meni je to bilo neizdrživo. U društvu nas je bilo nekoliko koji su doma imali sličnu situaciju', kazala je Ivana.
Jedanaest se mjeseci liječila u komuni u Remaru, ali shvatila je da joj tamošnji režim neće pomoći u odvikavanju. 'Vjerujem u Boga, ali ne mogu se cijeli dan samo moliti i vjerovati da će mi to pomoći. Sam si moraš pomoći, tek kad to shvatiš možeš dalje. Iz Remara sam izašla kao propovjednik, ali droge se nisam riješila na taj način. Nisam tada bila spremna, više mi je pasao tretman u Susretu, tu sam shvatila da imam problem i da ga mogu riješiti. U Susretu sam se osjećala dobro s ljudima koji su prošli sličan put, bili su mi kao druga obitelj', rekla je.
Za odlazak u komuni po drugi put trebala joj je velika podrška obitelji, pa i dosta nagovaranja. 'Mama i muž su me nagovarali. Muž je došao u zagrebačko savjetovalište 'Zajednice Susret' sa sinom Liamom, rekao je da njegova žena treba pomoć, a sam je izgledao 'zemlja-zrak'. On je forsirao mene da trebam pomoć i na tome sam mu zahvalna. I sam je prošao komunu u Susretu i nadam se da će ostati dobro', kazala je Ivana.
Nakon komune, kako kaže, košmar je još uvijek u glavi. 'Zatvorena sam, nisam mogla s nikim razgovarati o svojim problemima, moja se mama trudila da razgovaramo ali nisam mogla. Tek sam u komuni progovorila, tamo su mi ti ljudi bili kao druga obitelj. Jednostavno, u komuni vam pristupaju individualno, imate osjećaj da vas poštuju i slušaju, razumiju, a neshvaćenost je naš najveći problem. U komuni naučite razgovarati, uvažavati druge i sebe. Učite se životu i svemu što ste propustili drogiranjem', rekla je Ivana.
'U komuni je život sličan životu u sređenoj obitelji'
Kada se liječite od ovisnosti važna je disciplina, kako je provode u komuni. 'U početku mi je bilo jako teško prilagoditi se svemu, ustajanju, spremanju, grupama, razgovorima, obavezama. Svaka od nas ima svoje obaveze, nakon buđenja i jutarnje higijene imamo doručak, pa jutarnji sastanak, podjelu poslova, ručak, popodnevni odmor popodnevni. Terapeutkinje su nas učile kukičanju i izradi vrša, šivanju. Izrađivale smo torbe na NP Krka, vrše preko zime, ljeti smo dva puta tjedno išle na plažu, tamo bi nekad i večerale na otvorenom. Baš nam je bilo lijepo i svakome bih preporučila takav program odvikavanja od ovisnosti. Tamo je naprosto bolje nego doma, bolje nego na ulici, imaš sve, skuhano, ispeglano, ne moraš plaćati režije, kao da si na nekom koledžu u Americi', objašnjava je Ivana.
'Dijete je bilo pokretač svega'
U 20-ima je rodila sina. 'Rodio se Liam, bio je zdrava i normalna beba. Brinula sam se o njemu, ali s drogom nisam prestajala. Stalno sam mamu tražila tablete, jednostavno sam morala uzeti 'nešto za nešto' i jedanput mi je dala neke jake tablete koje je njoj doktorica prepisala za kičmu. Tada joj je 'pukao film' i odlučila je da moram u komunu. I tako sam došla do Terapijskog centra Zajednica Susret na Čiovu, a Liam je ostao s mojom majkom. Sad znam da je dijete bilo pokretač svega, on mi je davao snagu da izdržim iako je bilo kriza i najava da ću izaći. Kad sam prvi put došla na vikend shvatila sam da to nije okruženje koje će mi pomoći i da se moram vratiti po pomoć', rekla je ova 35-godišnjakinja.
Danas je Ivana zaposlena preko mjere javnih radova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u savjetovalištu Zajednice Susret u Zagrebu na radnom mjestu pratitelja.
Ivanina priča o drogama nije jedina, ali srećom u Hrvatskoj je sve manje novih korisnika. Međutim, sve je veći problem tzv. novih droga. 'Nove droge po kemijskom sastavu najčešće spadaju u jednu od grupa poput sintetskih kanabinoida, sintetskih katinona, fenetilamina, triptamina i drugih. Ta sredstva su dostupna u slobodnoj prodaji, najčešće u obliku osvježivača za prostore, mirisnih aroma za istu namjenu, kristala/soli za kupanje i sličnog. Iako ti preparati nisu namijenjeni za ljudsku konzumaciju, mlade osobe ih često konzumiraju zbog njihovih učinaka na stanje svijesti. Konzumiranje takvih sredstava u bilo kojem obliku, posebice kod mladih osoba, može prouzročiti iznenadnu smrt', ističe dr. Siniša Zovko, voditelj Odjela za prevenciju ovisnosti Hrvatskog Crvenog križa.
U Hrvatsku stiglo 12 novih vrsta droga!
Tijekom protekle godine u Hrvatskoj je zbog zlouporaba droga liječeno 7812 osoba. Od toga 6.241 osoba liječena je zbog opijatnog tipa ovisnosti. Liječene osobe sve su starije - prosječna dob liječenih muškaraca je 34,7 godina, a žena 33,2 godine.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook