'Nije kultura samo umjetnost i baština. Kultura je sveukupan način života. A u tom kulturnom ponašanju Hrvatska se posljednjih mjeseci spustila do dna. Kaže nam to zdravi razum. Ako se riječ „zdrav „više smije kod nas koristiti. Počelo je s izborima. Bila je to bomba na svaku kapilaru našeg tijela. Nasilje i laž. Sve pucalo poput puške od važnosti i nadutosti. O bitnim pitanjima u zemlji nije se govorilo. Sučeljavanja nije bilo. Zar se onda nije moglo više reći slikama Bukovca, Murtića? Fotografijama Lijepe naše? Rečenicama Matoša, Krleže?
Onda je došlo postizborno doba.Sve se užgalo. S najviših i najnižih mjesta krenulo je vrijeđanje predsjednika države. Zato što poštuje Ustav te iste države. Politički tabori ne vole demokratski međuprostor. Oni su uglavnom još uvijek u totalitarizmu. Ideološkom ili novčanom. Svejedno. Logika prema kojoj ste ili s njima ili na suprotnoj strani. Ma ne da ne znamo pravila demokratske tradicije,ne da nismo pravna država, nego ne znamo ni abecedu ponašanja. Ali kada treba, ističemo uzvišenu sintagmu:„zemlja tisućljetne kulture"! To hoće reći i kulture života. Hej!
Onda se kao točka na „i" ili gotovo kao čisti sukus svega zajedno pojavio slučaj tajkuna Josipa Mraovića. Ne kao ostatak prošlih vremena nego kao podsjetnik na neandertalce. Ne želim vrijeđati pračovjeka. Ni Mraovića. Njegov analni rukoljub i bacanje kostiju do kojih se dolazi klanjem, pa njegov odvjetnik koji je sve je to nazvao „posebnim temperamentom" zaslužuju mjesto u Guinessovoj knjizi otkrića. Ali ni to nije dovoljno. Neki su cijeli slučaj nazvali performansom. Jednim od pravaca u suvremenoj umjetnosti. Neki duhovito,drugi iz neznanja. Nisu to posljedice Mraovića. Već mraka. Mraka našeg svagdašnjeg. U jeku svjetlećih reklama.'