Uskok tvrdi da je Varga od sredine 2017. do rujna 2018. izrađivao lažnu SMS prepisku kojom je trebao dokazati da su bivši čelnik Dinama Zdravko Mamić, ali i vlasnik Agrokora Ivica Todorić žrtve politički montiranih postupaka. Vargi se zbog toga sudi za sprječavanje dokazivanja, a Curiću koji mu je u rujnu 2018. navodno dojavio da je pod istragom za pomaganje u tom nedjelu.
U završnom govoru zamjenik ravnateljice Uskoka Sven Mišković ocijenio je da je dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili kaznena djela iz optužnice te zatražio da ih se osudi na strože zatvorske kazne, u skladu sa zakonom, kako bi ih se obeshrabrilo za buduće činjenje ovakvih nedjela.
Smatra kako je informatičko vještačenje potvrdilo kako je Varga sačinjavao lažnu prepisku napravljenu s ciljem onemogućavanja dokazivanja u sudskom postupku protiv bivšeg čelnika Dinama Zdravka Mamića, kao i u procesu izručenja bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića iz Velike Britanije.
Ističe kako je Varga je 2011. već pravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu zatvora zbog krivotvorenja isprava, a dugi niz godina je nezaposlen pa mu je motiv za ovo kazneno djelo bila imovinska korist, što je dokazano izjavama svjedoka te pregledom njegove korespondencije u ovome postupku.
Sagledavajući sve što su Varga i Curić poduzeli, kao i društvenu opasnost ovih djela, kojima je u pitanje dovedeno funkcioniranje pravosudnog sustava te izvršne vlasti, potrebno je sankcijom djelovati na buduće počinitelje ovakvih kaznenih djela, posebice kada se ima u vidu da neki od aktera ovih događaja još nisu otkriveni, prvenstveno osoba, koja je Curiću dojavila da je Varga predmet kriminalističkog istraživanja, istaknuo je Mišković.
Tužiteljstvo drži kako sud treba uzeti u obzir da su oba okrivljenika ranije bili policijski službenici te da se ne radi o običnim građanima, koji nisu bili svjesni svojim postupaka.
Uskok smatra kako presudom treba pokazati da sustav djeluje, dok obrana traži oslobađanje
Mišković napominje da je žrtva ovoga predmeta "sama vladavina prava", a presudom treba pokazati da pravosudni sustav djeluje i odlučan je osigurati učinkovito provođenje kriminalističkih istraživanja.
Branitelji okrivljenih Mario Poljak i Krešimir Vilajtović zatražili su oslobađanje od optužbi smatrajući da su dokazi pribavljeni posebnim dokaznim radnjama nepotpuni i manjkavi, temelje se na pretpostavkama, a neki su i pribavljeni kršenjem zakona o kaznenom postupku.
Smatraju i kako nije dokazano da je Curić pomagao Vargi, odnosno da mu nije dostavljao nikakve telefonske brojeve, a da se njihova telefonska komunikacija, snimljena tijekom tajnog praćenja, mogla odnositi i na nešto drugo, a ne samo na ovaj slučaj.
Optužnica tereti Vargu da je od sredine 2017. do 20. rujna 2018. izrađivao lažnu elektronsku korespondenciju visokih dužnosnika i drugih osoba u namjeri onemogućavanja i znatnog otežavanja dokazivanja na suđenju koje se protiv Mamića vodilo pred osječkim Županijskim sudom, kao i postupku izručenja Todorića Hrvatskoj temeljem Europskog uhidbenog naloga pred nadležnim sudom u Velikoj Britaniji.
Iz sačinjene lažne korespondencije, smatra tužiteljstvo, proizlazi kako pojedini državni dužnosnici dogovaraju neosnovano pokretanje kaznenog progona ili vrše pritiske na druge pravosudne dužnosnike da se Mamić i Todorić osude bez dokaza, a sve kako bi se to koristilo kao dokaz teškog kršenja njihovog prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Curića se optužnicom tereti da je prvookrivljenom Vargi, svjestan svrhe u koje će se koristiti, dostavljao potrebne podatke u vidu telefonskih kontakata pojedinih dužnosnika i drugih osoba, kao i da je Vargu upozorio da je pod istragom.