Odlazak majstora naive

U 87. godini preminuo Ivan Rabuzin

Slika nije dostupna
Noćas je u varaždinskoj bolnici u 87 godini preminuo Ivan Rabuzin, hrvatski naivni slikar. Ovaj umjetnik rođen je u Ključu 27. ožujka 1921. godine, a majstorski odjel obrtne škole završio je u Zagrebu 1948. godine. U to doba polazio je večernji tečaj crtanja.

Premda ta poduka čini temelj njegove likovne kulture, Rabuzin će ostati samouki umjetnik koji se ne oslanja na tuđe iskustvo i preuzetu formu.

1956. godine priredio je prvu samostalnu izložbu, a 1961. godine ekskluzivna Gorgona organizira mu izložbu i potvrđuje ga kao suvremenog majstora. Godine 1963. napušta posao u novomarofskoj tvornici pokućstva i potpuno se posvećuje slikarstvu.

U posljednjih nekoliko godina Rabuzinovi cvjetni motivi postali su njegov prepoznatljiv autorski znak. Slikar ga je aplicirao na uporabne predmete manufakturne izvedbe i industrijskih serija, vrijedna su ostvarenja u Japanu: zastor kazališta 'Takarazuka' u Tokiju i zastor u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti u Urawi. Nekoliko se puta okušao i kao scenograf.

O njegovom slikarstvu snimljeno je desetak dokumentarnih filmova i tiskano pet monografskih prikaza.

Prvu samostalnu izložbu priredio je 1956. u Novom Marofu, a do sada je izlagao na više od 200 samostalnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu.

Godine 1959. (Mačak) i 1960. (Prašuma) nastala su prva paradigmatska djela Rabuzinova stila u kojemu osnovnu plodotvornu česticu tvori kružić boje, usklađen s ostalim kružnim i polukružnim oblicima - oblak, krošnja, brijeg.

Rabuzin svoje slikarstvo opisuje kao (voluntarističku) viziju; ono je idealistička rekonstrukcija svijeta. Slika je rekonstrukcija Raja, raj na Zemlji.

Rabuzinovi cvjetni motivi postali su cijelom svijetu prepoznatljiv autorski znak. Slikar ga je prenosio na uporabne predmete, a vrijedna su u tom stilu i dva ostvarenja u Japanu - zastor kazališta "Takarazuka" u Tokiju i zastor u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti u Urawi.

O slikaru Rabuzinu snimljeno je desetak dokumentarnih filmova i tiskano nekoliko monografskih prikaza.

U katalozima svojih izložaba objavio je monografske zapise o svojoj poetici i stvaralačkom procesu, koji se smatraju prvorazrednim dokumentima za one koje zanima povijest hrvatske umjetnosti modernoga i ne samo naivnoga umjetnika. 

Važnije su mu izložbe održane u Zagrebu, Parizu, Milanu, Varaždinu, Zürichu, Bratislavi, Dubrovniku, Oslu, Münchenu, Amsterdamu, Firenci, Tokiju, Ženevi, Bernu, Hamburgu, Kölnu.