Mališani iz obitelji Dragić gotovo da i ne znaju za sreću. Poznati su im samo bol, bolnice i liječnici. No, osim toga, obitelj je slabog imovinskog stanja te jedva spaja kraj s krajem.
Petogodišnji Luka s bratom Mariom nikad nije zaigrao nogomet. No, s bratom provodi najviše vremena. Mario ima cerebralnu paralizu. Nepokretan je i slijep. Nikad nije progovorio. Majka Ljiljana sve je osjećaje pretočila u pjesmu.
No, jedno zlo ne dolazi samo. Od šestero djece, troje je teško bolesno. Marinela boluje od hemipareze, Zorica od epilepsije.
Obitelj Dragić živi od 2.500 kuna očeve plaće. Otac Zoran svakodnevno biciklom putuje u Osijek na posao,jer je autobusna karta preskupa.
'Sve se može izdržati, samo da djeca nisu bolesna. Sve drugo ide, ali…', tužno će Zoran.
Zbog teških bolesti djece obitelj gotovo svakodnevno mora u bolnicu. Erdut je od Osijeka udaljen 30 kilometara. Jedina im je želja naći smještaj u Osijeku, pokraj bolnice.
U akciju pomoći obitelji Dragić uključila se Udruga 'Dobro srce'. Želja im je osigurati dovoljno novca za kupnju kuće u Osijeku pokraj bolnice.
'Majka Ljiljana ima napade astme, a otac svaki dan putuje na posao biciklom 30 kilometara. Kud nemaju sreće, ni novca, pa na kraju ni zdravlja. Stvarno teška priča. Mi smo pokrenuli akciju sad, u vrijeme Adventa. Nadam se da će biti dobrih ljudi koji će im pomoći', rekla je Ana Beraković Guberac, predsjednica Udruge 'Dobro srce'.
Ukoliko želite pomoći obitelji Dragić to možete učiniti uplatom novca na slijedeći način:
Humanitarna Udruga 'Dobro srce'
Bartola Kašića 67a
35000 Slavonski Brod
matični broj 02309432
br.žr. 2484008-1104466044 u Raiffeisen banci
Kontaktirati ih možete putem slijedećih brojeva telefona: tel/fax: 035/491-375 i mob: 095/904-74-97.
Pjesma koju je mama Ljiljana napisala sinu Mariju
Malen sam i krhak
Od doktorskih ruku
Sav se već ježim
Neke su tople, a grube poneke
Nježne i hladne
Neke male, a neke snažne
Možda da vidim
Drugačije bi bilo
Moje bi srce po osjećaju već radilo
Ja dovoljno ne poznajem svoju mamu
I ne znam koliki je moj tata
Ja prepoznajem svoju seku Marinelu
Krilo svoje sestre Željke
Glas velikog brata.
Borim se za svoj život
Kao kad ptić krene u svoj prvi let bez mame i tate.
Poletim naglo prema svodu živu
Pa tonem naglo
U mrtvu tišinu
Bore se za mene
I ja za vas
Pobjedim smrt u zadnji čas.
Ja ne znam za ljepotu ovoga svijeta
Ja ne vidim cvijet i kako na njega
Slijeće pčela
Mogu samo da odaberem ljubav
Jer s njom proživljavam svaki dan
I božjeg blagoslova
Docekam jutro
I opet isti surovi dan.
Jedan majčin topli dodir
Govori mi sve
I jedna znažna riječ koja hrabri
Ma ne boj se Marijo!
Mama i tata i Gospod su kraj tebe
Ma koliko tužno i surovo bilo
Marijevo lice se i dalje smiješilo!
Na svu svoju patnju, bol i jad
Marijo se osjeća pobjednikom
Čak i sad!