Među prvima je, baš kao i Branko Borković-Mladi Jastreb, trebao dobiti čin generala Hrvatske vojske. Taj visoki čin nije dobio, ali zato ga imaju drugi, čak i neki saborski zastupnici koji su rat gledali samo putem malih ekrana, piše braniteljski-portal.hr, koji je objavio priču o tome kako danas živi živući heroj i branitelj Vukovara. Njegove nevolje počele su odmah nakon okupacije Vukovara. Tada je proglašen prvim hrvatskim ratnim profiterom.
>> 'Za mene su svi Vukovarci pravi SPARTANCI...'
Dedakovića su optuživali za sve. Neki su govorili da je dezerter, zatim da je jedan od onih koji je rušio tadašnje vladajuće garniture, odnosno hrvatsku državu. Čak su ga i uhitili, kao zadnjeg kriminalca. Pod policijskom pratnjom sproveden je u neku zagrebačku 'kotlovnicu' koja je služila kao tamnica i za hrvatske junake, a tamo je bio zvjerski premlaćen. 'U toj 'kotlovnici', negdje na Lašćinskoj u Zagrebu, obrađivala su me izvjesna gospoda', kaže Dedaković.
Dedaković je bio prozvan i za dezerterstvo, kad je po zapovjedi tadašnjeg zapovjednika Antona Tusa otišao u Vinkovce, osnovao Operativnu skupinu Vukovar-Vinkovci-Županja. 'Nisam otišao u Glavni stožer HV-a, nisam 'kidnuo' u 'minhen-bojnu', ostao sam na zapovjednom mjestu. General Tus, zamislite, ne sjeća se te zapovjedi, premda ona postoji!', priča Dedaković.
Tijekom 'obrade' u Lašćinskoj, slomili su mu kičmu i nanijeli niz drugih teških povreda. Jastreb se sjeća da ga je na tom 'tretmanu' posjetio general Kapular i da ga je pitao je li mu što treba. Dedaković mu je rekao kako treba tablete protiv bolova, a ovaj je odgovorio da ih nema, okrenuo se i otišao. 'Hvala mu na humanosti', poručio je Dedaković.
Zahvaljujući medijima, ali i odvjetniku Zvonimiru Hodaku koji se prihvatio njegove obrane, Jastreb je završio na slobodi. Nitko mu još ni do danas nije uputio riječ isprike. 'Cijelo ovo vrijeme ostao sam negdje na margini, a ono što je najžalosnije je to da u Hrvatskoj još i danas ima ljudi koji me smatraju veleizdajnikom i dezerterom, lopovom, kojeg je trebalo zatući', kaže Jastreb.
Vukovarska legenda danas u supruzi i djeci ima najveći oslonac. Jednom je prigodom pitao i Vladimira Šeksa, inače generala Hrvatske vojske, kad će se i njemu dodijeliti taj visoki čin, ovaj mu je odgovorio da za to još nije vrijeme.
Mile Dedaković nabrojio je bolesti koje ga muče. Neke se vuku još od zatvaranja u zagrebačkoj 'kotlovnici'. Većinu lijekova i liječenja mora sam plaćati. Ne može hodati. Tražio je električna invalidska kolica, jer ga supruga ne može gurati, ali dobio je odbijenicu. Spava u fotelji, jer nije u mogućnosti nabaviti ležaj kakav mu je prijeko potreban.
'Zdravstveni sustav je takav da mu se broji svaka tableta, ne može dobiti ni dovoljno gaza za previjanje rana, pa ih iskuhavam i peglam. Ne može dobiti ni dovoljan broj trakica za mjerenje šećera, bez obzira što je dr. Nikola Car sa Klinike 'Vuk Vrhovac' dao preporuku da mu se šećer mjeri šest puta dnevno…Kad je prije tri godine izrazio želju da ode u Vukovar, na obljetnicu okupacije grada, imala sam tešku upalu pluća, pa sam tražila za supruga, koji nije zdrav, medicinsku pratnju. Dobila sam negativni odgovor-sestre i liječnici su zauzeti! Ove godine, 18. studenoga, nisu ga ni zvali da dođe, a ne bi ni išao, jer se naprosto 'raspada'', kaže u očaju njegova supruga Tereza.
'Ako nam netko iskreno želi pomoći onda neka nađe, što prije, neku tvrtku koja se bavi prodajom nekretnina. Sve što imamo, sve prodajemo! Više ne možemo ni vraćati kredite, ali ni raditi. Ono što je ostalo kao sjećanje na krvave ratne dane nalazi se daleko od očiju. Kao da se ništa nije dogodilo, kao da je Vukovar bio tek jedan običan san. Toliko sam razočaran u sve, da mi više nije ni do života', rekao je na kraju Dedaković. Živi zajedno s obitelji u Ferdinandovcu, nedaleko Đurđevca.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook