Branitelji Ane Magaš, žaleći se na nepravomoćnu presudu kojom je osuđena na osam godina zatvora, tvrde da je okrivljena muža ubila u nužnoj obrani.
Odvjetnici navode da je sud pogrešno zaključio da je riječ o prekoračenju nužne obrane na temelju toga što je Magaševa mužu zadala mnogu težu ozljedu (smrtonosnu) od one koju je sama zadobila od njega.
Obrana u žalbi obrazlaže da sud pri donošenju presude nije vodio računa o tome da Magaševa, fizički znatno slabija od muža, nije mogla drugačije reagirati u situaciji kada ju je jednom rukom gušio, a drugom joj držao noge. Instinktivno je reagirala braneći svoj život, te nije ubola muža nožem u leđa zato što je tražila vitalno mjesto za ubod nego zato što joj je u trenutku dok se branila taj dio njegova tijela jedini bio dostupan.
Ako bi pak Vrhovni sud zaključio da je riječ o prekoračenju nužne obrane, obrana podredno traži oslobađanje Magaševe zbog jake razdraženosti i prepasti u trenutku ubojstva.
Proučavali smo sudsku praksu u posljednjih 15 godina te praksu Vrhovnog suda i našli da je prosjek izrečenih kazni za prekoračenje nužne obrane dvije godine zatvora. Najteža izrečena kazna koju smo kolege i ja našli za to djelo bila je pet godina zatvora jednom vojniku kaže odvjetnica Jadranka Sloković Glumac.
Premda je i nakon nepravomoćne presude većina pravnih stručnjaka ustvrdila da je Magaševoj izrečena prestroga kazna koja neće opstati, tužiteljstvo misli drugačije. U žalbi traže ukidanje presude te ponavljanje suđenja tvrdeći da je riječ o običnom ubojstvu. Ako Vrhovni sud preinači presudu, tužitelj pak traži da se okrivljenoj izrekne kazna veća od osam godina!