U Medačkom džepu su se od 9. do 17 rujna 1993. dogodila ubojstva 23 srpska civila i pet zarobljenika, mučenja, namjerna razaranja 300 građevinskih objekata, trovanje bunara, ubijanje stoke i pljačkanje vrijedne civilne imovine, ustvrdio je je tužitelj Antun Kvakan, tražeći da se dvojicu generala osudi uzimajući u obzir 'sve olakotne i otegotne okolnosti'.
U višesatnoj završnoj riječi Kvakan je ponovio da su Ademi i Norac krivi po zapovjednoj odgovornosti jer su bili dužni spriječiti ponašanje vojnika koje je bilo suprotno ženevskim konvencijama, odnosno ratnim pravima i običajima.
Kazao je da se ne mogu prihvatiti tvrdnje da nisu znali što se na terenu događa, kao ni one u kojima u potpunosti odbacuju zapovjednu odgovornost.
Tužiteljstvo je ostalo kod tvrdnje da se Ademi, iako formalno zamjenik zapovjednika, ponašao kao zapovjednik koji je od početka akcije do predaje zauzetih područja UNPROFOR-u donio i potpisao 83 naredbe.
>> Počele završne riječi o zločinima u Medačkom džepu
Kvakav je rekao da je zbog toga nemoguće prihvatiti tezu Ademijeve obrane da nije bio odgovoran ili da je operacijom zapovijedao tadašnji načelnik glavnog stožera Janko Bobetko preko admirala Davora Domazeta Loše.
'Ako je i točno da je Bobetko sve isplanirao logično je da je poslao i ljude da kontroliraju kako se akcija provodi', smatra tužitelj.
Odbacio je i Norčeve tvrdnje da Sektor 1 nikada nije zaživio, pa da mu zbog toga niti nije mogao biti na čelu. O osnivanju i djelovanju tog izdvojenog zapovjednog područja svjedoče iskazi svjedoka, zapovjedi i dnevnički zapisi, a iz svega proizlazi da je pod njegovim zapovjedništvom bila i specijalna policija, kazao je Kvakan.
Iako su mnogi pripadnici HV-a svjedočili da su optuženi časnici inzistirali na poštivanju međunarodnih konvencija, tužiteljstvo je uvjereno da je izostala stvarna kontrola na terenu te da su Ademi i Norac sve prepustili nižem zapovjednom kadru, odnosno samovolji.
'Neki hrvatski vojnici u akciju su išli iz vlastitih interesa, a neki radi pljačke. Mnogi su se poveli i osvetom', rekao je Kvakan, ističući da su optuženi trebali riješiti pitanje vojne policije prije nego što su prihvatili krenuti u akciju.
Najveći im je propust bio što nisu osigurali dovoljan broj vojne policije, unatoč saznanjima da je 'potencijal bezakonja' na terenu bio izuzetno velik, ustvrdio je tužitelj koji se u završnoj riječi osvrnuo i na sve pojedinačne točke optužnice.
Prije izricanja presude, svoje će završne riječi u ponedjeljak, 26. svibnja iznijeti i obrana.