Tribina priređena u knjižnici Bogdana Ogrizovića okupila je oko glavne teme "Hrvatska i Slovenija: koliko se poznajemo i što si dugujemo " skupinu hrvatskih i slovenskih intelektualaca koji su upozorili na to da se sve manje poznajemo te da si dugujemo više informacija.
Nedostatak informacija odgovara političarima, rekao je književnik i nakladnik Branko Čegec, podsjetivši da se, prije osamostaljenja dvijju država, puno manje prevodilo ali se puno više znalo u Hrvatskoj o slovenskoj kulturi, kao i obrnuto.
Moderator neformalne rasprave predsjednik Hrvatskoga P.E.N. centra Zvonko Maković podsjetio je na bogatu višestoljetnu hrvatsko-slovensku suradnju na području kulture, a njegov slovenski kolega Tone Peršak upozorio je da taj osjećaj kulturnoga zajedništva nije prisutan kod mladih ljudi te da bi ga trebalo ponovno razviti budući da su pod utjecajem globalizacije ugrožene književnosti malih naroda.
S hrvatske strane na tribini su sudjelovali i akademik Tonko Maroević, filozof Žarko Paić i profesori na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Zvonko Kovač i Nadežda Čačinović, a sa slovenske novinarka i profesorica Manca Košir, profesori na Sveučilištu u Ljubljani Vladimir Osolnik Mirko i Miha Pintarič te pjesnici Ivo Ferbežar i Boris A. Novak.
Za profesoricu Čačinović, koja je otišla iz Slovenije i akademsku karijeru nastavila u Hrvatskoj, situacija odlaska iz vlastite zemlje nije poteškoća za dobre te otvorene veze. O sličnoj situaciji, odnosno o obiteljskoj povezanosti s Hrvatskom, govorio je i Boris Novak kojemu je, kako je rekao, Hrvatska dio osobne mitologije jer mu je, primjerice, jedan stric bio alkarski vojvoda.
Kako je podsjetio Maković, večerašnji slovensko-hrvatski susret održan je na Novakov poticaj koji je pak zadovoljan time što su odnosi između hrvatskih i slovenskih književnika puno bolji nego oni između političara dviju zemalja.