Brojne humanitarne akcije koje se održavaju u prosincu pokazatelj su da ipak imamo osjećaj za one najugroženije. Većinom zbog obaveza, dobra djela činimo tek onda kada nas mediji na to podsjete, a za samo nekoliko kuna nekome možemo itekako pomoći.
'Tih 5 ili 10 kuna što izdvojim može puno značiti nekome. Grozno je kad se netko dovede u situaciju da mora sjesti na cestu i pružiti ruku. To je veliko poniženje', kaže Bojana Gregorić.
A to poniženje ne traje samo u prosincu kada se nekako svi sjetimo pomagati. Nažalost poniženi su poniženi i nakon blagdana.
Unicefovi ambasadori poznate su osobe koje širom svijeta upozoravaju na probleme s kojima se susreću djeca te pomažu UNICEF-u u prikupljanju sredstava za programe za bolji život djece.
'Govorim o nekim problemima javno, da podsjetim neke ljude zašto je važno prikupiti novac ili nešto promijeniti kako bi nam sutra bilo bolje', dodaje Maja Vučić.
Biti human civilizacijski je doseg, jačeg u odnosu na slabijeg, manjeg, i ranjivijeg. Svijet nećemo promijeniti, ali pomoći uvijek možemo.